Razmnožavanje peradi

Razmnožavanje peradi
Najveći broj jaja nesu kokoši u prvoj godini života, a za to dobro jaje za nasad je vrlo bitan način hranidbe nesilica
Javi prijateljima
Objavljeno 15.06.2013. |  Agro-hit - časopis za regionalni ruralni razvoj i ekologiju › stocarstvo › cijena_mlijeka_promemorija_i_dalje_ostaje_na_snazi

Posavska HrvatskaVinkovački list

Piše: B. Volčević, dipl.ing.agr., foto: Danijel Ružić

Za oplodnju jaja je potreban mužjak u trenutku sazrijevanja jajne stanice. Dobrim će nesilicama u sljedećoj godini nesivost pasti za 15 do 25%, a lošim i za trećinu. Zato se koke nesilice u intenzivnoj proizvodnji koriste samo jednu godinu. Sličnu tendenciju opadanja nesivosti imaju i pure i patke. Jedino guske nesu više jaja u drugoj godini života.

Potrebno je znati da je za nesenje oplođenih jaja kokošima potrebna temperatura od oko 20°C punih 24 sata od oplodnje. Za cijelo je jato, ako je veći broj kokoši, za dobru oplođenost jaja ponekad potrebno i desetak dana, dok se sve kokoši ne prilagode pijetlovima. Taj je period za pure 7 dana. Nakon udaljavanja pijetlova, kokoš ponekad nese oplođena jaja i do mjesec dana.

Za dobro jaje za nasad je vrlo bitan način hranidbe nesilica. Stočna hrana mora sadržavati dovoljno kalcija (oko 3 %). Sa starošću nesilica pada i kvaliteta njihovih jaja. Ljuska jajeta ne smije biti debela, ali ni tanka, kako se ne bi lomila. Iskustvo pokazuje da je povećana temperatura u objektu jedan od najvažnijih uvjeta za dobru ljusku jajeta.

Za nasad se odabiru jaja koja po svojim osobinama odgovaraju prosječnim osobinama za određenu vrstu i pasminu. Jaja koja po bilo kojoj osobini odstupaju od uobičajenih karakteristika moraju se odstraniti.

Za proizvodnju jaja za nasad se koristi samo perad koja je zdrava, koja ima vrlo dobre uvjete uzgoja i kvalitetnu hranidbu.

Voda za napajanje ove peradi mora biti čista i odgovarajuće temperature.

Na jednog je pijetla potrebno osigurati desetak kokoši. Ako je manje pijetlova, brzo će se iscrpiti, tako će i nesilice davati veći broj neoplođenih jaja. I prevelik broj pijetlova nije dobar, tada smetaju kokošima. Najbolji se rezultati dobivaju u jatu starosti između 8 i 12 mjeseci.

Kokama je za nešenje potrebno osigurati gnijezda – ili baterijska ili na podu. Jedno je gnijezdo dovoljno za 5 nesilica.

Jaja se neprekidno sakupljaju. Sneseno jaje ima temperaturu 41 °C i ta se temperatura može tijekom 5 – 6 sati smanjiti na 28 °C. Ova temperatura osigurava nastavak razvoja pileta u jajetu. Prikupljena se jaja mogu čuvati određeno vrijeme, a među stručnjacima vladaju oprečna mišljenja o mogućnostima dužine ovog perioda. Jasno je da se najbolji rezultati postižu unošenjem tek snesenih jaja u inkubatore, ali to je u proizvodnji nemoguće. Zato se predlaže da se jaja čuvaju 1 do 3 dana u prostorijama s dobrom ventilacijom, s vlažnošću zraka od oko 65 do 70 % i na temperaturi iznad 18°C. Produžavanjem perioda čuvanja smanjuje se i temperatura u prostoriji – do 7 dana na 15°C (i s nešto povećanom vlažnošću – i do 80 %).

Jaja se za inkubiranje moraju i dezinficirati, što se radi formalinskim parama. Dezinfekcija se obavlja u posebnim prostorijama i najbolje odmah nakon što su snesena. Jaja se nakon ovog postupka stavljaju u inkubatore. U inkubatorima su, do valenja jaja, kokoši 21 dan, pure 28, patke 28, guske 28 do 30 dana.

Inkubatori

Veličina inkubatora koji je potreban za valenje pilića ovisi o veličini jata i broju proizvedenih jaja. Objekt u kojemu se nalazi inkubator mora biti funkcionalan (prilazi, prolazi, visina, osigurana ventilacija).

Postoji veliki broj različitih konstrukcija inkubatora, ali je svima jedno zajedničko – to je zatvoreni uređaj u koji se stavljaju jaja i u kojemu se pomoću termostata regulira odgovarajuća temperatura. Povezano s tim, inkubator mora osigurati i dobru ventilaciju, vlažnost zraka kao i okretanje jaja. Dobra konstrukcija inkubatora omogućuje i lako čišćenje i dezinfekciju uređaja.

Kapaciteti inkubatora su u širokom rasponu – od 50 jaja do čak nekoliko desetaka tisuća komada. Najjednostavniji inkubatori su tzv. jednoslojni, s nekoliko ladica, kapaciteta 50 – 600 jaja.

Izvor topline je topli zrak proizveden električnom energijom koji se može nalaziti gore (oponaša se prava kvočka) ili dolje. Dolje se nalazi i pladanj u koji se postavljaju jaja neposredno pred valenje pilića. Okretanje jaja je obično ručno, uz pomoć poluge. Noviji su tipovi inkubatora ovakve konstrukcije opskrbljeni automatikom i za ovu radnju.

Inkubatori ormarskog tipa u sredini imaju izvor topline, a sa strane su vertikalne “police” s jajima. Ove se police mogu polugom okretati za 180 stupnjeva. Postoje inkubatori u obliku bubnja, kao i inkubatori-sobe gdje se zagrijava cijela prostorija s jajima.

Prirodno nasađivanje

Perad u nas, u prirodnim uvjetima, počinje nesti jaja u proljeće. Iskustvo pokazuje kako je najbolje vrijeme za nasađivanje lakših pasmina kokoši travanj, a težih veljača ili ožujak.

Pilići izvaleni ranije su obično bolji kao nesilice i pronesu već u jesen. Kasnije izvaleni pilići ne ojačaju do zime i jaja počinju nesti tek u proljeće.

Pure počinju nesti u veljači, a prvi purići stižu krajem travnja.

S guskama je situacija nešto složenija – počinju nesti jaja krajem zime, ali ako im se jaja uzimaju može se dogoditi da se ne razlegu pa se jaja podmeću najčešće purama.

Slično je i s patkama, s tim da se njihova jaja podmeću kokošima ili purama zato što slabo leže na jajima.

I jaja kokoši lakih pasmina se obično podmeću pod pure. Pure se nasađuju na tuđa jaja prije nego što se same razlegu. Obično se u ovu svrhu u napravljeno gnijezdo prvo podmetnu umjetna ugrijana jaja kako bi se pure nekoliko dana navikle na njih pa se zatim podmetnu prava jaja.

Gnijezda za nesilice moraju biti odvojena od ostale peradi, objekt s odgovarajućom temperaturom. Kvočke moraju biti zdrave, dobro hranjene, i to zrnastom, a manje zelenom krmom. U hladnijem periodu u gnijezdo se stavlja manje, a u toplijem više jaja.

Pod kokoš se obično stavlja desetak jaja, oko 8 pačjih ili purećih. Pura može ležati i na dvadesetak kokošjih jaja, petnaestak pačjih i purećih i desetak guščjih.

Najbolja temperatura u objektu je oko 20 stupnjeva. Gnijezda moraju biti prostrana i dovoljno duboka – za kokoši 30 do 40, a za pure i guske i do 70 cm.

Kvočka se mora stalno nadzirati i pratiti ustajanje i uzimanje stočne hrane, s obzirom da ponekad može i uginuti uslijed iscrpljenosti.

Ovakav je način valenja peradi ekstenzivan i ne prakticira se u industrijskim uvjetima proizvodnje, ali na našoj okućnici, kada je u pitanju rasna perad, može imati i neke prednosti, prije svega u kvaliteti pilića. Oni su otporni i jaki, manje obolijevaju i dobro podnose slabije uvjete uzgoja. ◆


lucerna
KRMNO BILJE


Pravilna ishrana štedi i čuva zdravlje!
Bez voluminozne krme s većim udjelom vlakana i manjim udjelom suhe tvari, nema kvalitetne i zdrave proizvodnje mlijeka ili mesa
Javi prijateljima
Objavljeno 04.04.2013. |  Agro-hit - časopis za regionalni ruralni razvoj i ekologiju › stocarstvo › cijena_mlijeka_promemorija_i_dalje_ostaje_na_snazi

Posavska HrvatskaVinkovački listVrbovečke novine

Piše: Tomislav Ivanušić dipl.ing.agr, sjemenar, foto: BC institut

Kako je sada pravi trenutak za sjetvu višegodišnjeg krmnog bilja, ponukan iskustvom iz mnogobrojnih razgovora s poljoprivrednicima i stočarima, pokušat ću predočiti važnost proizvodnje voluminozne krme na vlastitim površinama zbog što kvalitetnije ishrane stoke.

Kada govorimo o kategoriji ili pasmini stoke, a ponajviše izraženo za preživače (goveda, ovce, koze i konje), voluminozna krma je temelj prehrane koji se samo nadograđuje ovisno o potrebama i vrsti proizvodnje. Bez voluminozne krme, tj. krme s većim udjelom vlakana i manjim udjelom suhe tvari, nema jeftine, kvalitetne i zdrave proizvodnje mlijeka ili mesa. To je krma koja se preporučuje i za monogastrične životinje poput svinja, peradi i krznaša te se u svijetu koristi i za hranidbu divljih životinja zasijavanjem njihovih staništa kvalitetnim djetelinama i travama. Neadekvatnom ishranom tj. nekorištenjem voluminozne krme, prvenstveno višegodišnjeg krmnog bilja poput djetelina, trava i njihovih smjesa, ne samo da povećavamo troškove ishrane stoke već dovodimo životinju u ozbiljnu opasnost po zdravlje.

Paša na djetelinsko travnoj smjesi predstavlja najbolji način iskorištavanja hranjiva zbog energije i bjelančevina. Sjenaža i silaža djetelina i trava također predstavljaju jedan od najkvalitetnijih i ekonomičnih načina iskorištavanja hranjiva u svrhu zadovoljavanja uzdržnih i proizvodnih potreba stoke.

Proizvodnja hrane i mlijeka je jedna od osnovnih strateških ciljeva svake zemlje, a u Hrvatskoj je stočarstvo tj. govedarstvo posebno značajna grana poljoprivredne proizvodnje. Hrvatska je zemlja, s gledišta potencijalne proizvodnje krme, uvjeta držanja i
uzgoja, izrazito pogodna za razvoj stočarstva. No, usprkos tome takva vrsta proizvodnje je nestabilna i nedovoljna za naše vlastite potrebe. Tome u prilog govori činjenica da prirodni travnjački resursi Republike Hrvatske zauzimaju oko 50% ukupnog poljoprivrednog zemljišta, ali su okarakterizirani vrlo niskom proizvodnjom i lošom kvalitetom krme.

Nadalje od 1970-tih smanjuje se broj muznih krava, a taj trend nastavlja se i u razdoblju od 1991. do 2001. i to s 276.918 na 219.782 grla. Od 2001. ukupan broj muznih krava se blago povećava tako da 2007. godine iznosi 234.671 grla. Većina muznih krava i steonih junica, njih oko 95%, nalazi se na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima od kojih 60% drži 1 do 5 grla, a s obzirom na pasminski sastav prevladava simentalac (72%), holstein (23%), smeđe govedo (4%) i ostale pasmine (1%).

Plan krmne baze

Kako ishrana stoke čini najveći trošak u procesu proizvodnje mlijeka i mesa, dužnost svakog proizvođača je svesti ih na optimalnu razinu. S tim na umu, jedan od glavnih ciljeva Bc Instituta je, kroz znanost i praksu, pružiti poljoprivrednoj zajednici i društvu napredna i prihvatljiva rješenja za ishranu ljudi i stoke. Neprekidnim poboljšavanjem raznovrsnih kultura (žitarica, kukuruza, krmnog bilja) u našem proizvodnom programu kao rezultat dobivamo sorte i hibride povećane vrijednosti i kvalitete. To se nadalje očituje, putem ishrane, u višoj i kvalitetnijoj proizvodnji.

Stočari vrlo dobro znaju da je planiranje ključ uspjeha, a to pogotovo dolazi do izražaja kod izrade plana krmne baze. Svrha krmne baze je da osigura kvalitetnu ishranu stoke tijekom cijele godine, a temelj mu je višegodišnje krmno bilje.

Višegodišnje krmno bilje sije se u dva navrata i to u proljeće od kraja veljače do početka travnja ili od sredine kolovoza do sredine rujna. Kada ćemo sijati uvelike ovisi o vremenskim prilikama, tipu tla i našim mogućnostima, no treba napomenuti da svaki rok ima svoje prednosti i nedostatke. U našim prilikama, za sada se najboljim pokazao jesenski rok tj. od sredine kolovoza do sredine rujna. Biološki gledano optimalni rok je onaj koji omogućuje tek iznikloj biljci dovoljno vegetacijskog vremena da izdrži nadolazeće uvjete suše ili zime. Iznikle biljke, djetelina i trava, trebaju oko mjesec dana dobre vegetacije bez stresova (suša ili mraz) da bi se dovoljno razvile, ojačale i preživjele navedene uvjete. Tada su mlade trave u fazi početka busanja, a djeteline imaju razvijena 4 do 5 pravih listova.

Priprema za sjetvu

Prije same sjetve treba obratiti pažnju na nekoliko važnih faktora. Prvo trebamo poznavati površinu na kojoj želimo obaviti sjetvu. Površina na koju želimo sijati ne smije biti jako zakorovljena, ne smije imati depresija na kojima leži voda preko godine ili zimi, ne smije imati visoki nivo podzemnih voda (ograničava razvoj korijena), ne smije biti jako kisela (pH ispod 6 u KCL, kisela tla su tzv. “bolesna” tla, pogotovo za djeteline dok su trave tolerantne prema kiselosti), moramo paziti na predkulturu (djeteline se ne siju poslije djetelina i trave poslije trava zbog gomilanja štetnika i bolesti) i na uporabu zaštitnih sredstava u predkulturi (neki herbicidi imaju ograničenje za sjetvu trava i djetelina i do 24 mjeseca od njihove uporabe).

Ako je površina na koju planiramo sijati dobra glede navedenih zahtjeva, prvo što trebamo učiniti jest obaviti osnovnu gnojidbu. Preporuka je napraviti analizu tla da bismo imali uvid u sadržaj dušika, fosfora, kalija i humusa te korigirati njihov sadržaj prema željenoj proizvodnji. Trave za proizvodnju 100 kg suhe tvari iznose 1,5 do 3,5 kg dušika, 0,4 do 0,6 kg fosfora i 2 do 2,4 kg kalija, dok djeteline za proizvodnju 100 kg suhe tvari iznose 3 kg dušika, 0,5 do 1 kg fosfora, 2 kg kalija i 2 kg kalcija. Ukoliko ne radimo analizu tla, što je čest slučaj, i ukoliko imamo financijske mogućnosti, što je rijedak slučaj, možemo zaorati od 400 do 500 kg NPK gnojiva formulacije 8:26:26 (ili slične formulacije), što je u potpunosti dostatno za trave, ali za djeteline (lucernu) bilo bi dobro predsjetveno dodati još 200 kg NPK navedene formulacije.

Oranje i zatvaranje brazde treba obaviti, ukoliko je to moguće, barem 20-tak dana prije sjetve kako bi omogućili prirodno slijeganje tla. Ukoliko to nismo u mogućnosti, osnovnu obradu (oranje) i predsjetvenu pripremu možemo obaviti pred samu sjetvu no onda moramo obavezno obaviti valjanje prije sjetve. Moramo zapamtiti da se djeteline i trave moraju posijati u slegnuto tlo s rastresitom i rahlom sjetvenom posteljicom, fine mrvičaste strukture do dubine maksimalno 2 cm. Svako sjeme koje propadne dublje u zemlju ili se posije u loše obrađenu zemlju vrlo vjerojatno neće niknuti. ◆
bc

pčelarstvo

Zdravlje zajednice je temelj uspješnog pčelarenja
Ožujak ocjenjuje što smo radili prošle godine i kako smo uzimili pčele, odnosno utvrđujemo s koliko zajednica počinjemo pčelariti u ovoj godini
Javi prijateljima
Objavljeno 04.03.2013. |  Agro-hit - časopis za regionalni ruralni razvoj i ekologiju › stocarstvo › cijena_mlijeka_promemorija_i_dalje_ostaje_na_snazi

Posavska HrvatskaVinkovački listVrbovečke novine

Piše: Miroslav Kobra, dipl. ing. polj., foto: Ante Perković

U posljednjih nekoliko godina mnogi pčelari mogli su samo konstatirati da je došlo do gubitaka pčelinjih zajednica u visokom postotku. Naravno, uvijek je kriv pčelar.

Varooza, nozemoza, stara matica, nedovoljno hrane, neadekvatna hrana, vlaga u košnici, miševi, kasna dopuna zimnice, uzimljene preslabe zajednice… Sve to može biti neposredni uzrok gubitaka zajednica. No, u ožujku i narednim mjesecima imamo novu priliku ne ponoviti greške iz prošle godine. Osobno pčelarim niz godina sa LR košnicom i u ovom mjesecu uvijek ponavljam iste radove na pčelinjaku znajući da u ovom mjesecu moramo barem učiniti sljedeće:
» Izvršiti prvi proljetni pregled svih društava:
a) jačina pčelinjeg društva,
b) količna hrane,
c) zdravstveno stanje,
d) kvalitet matice,
e) količina legla i
f) kvaliteta saća.

» Postupno odzimljavnje zajednica.
» Čišćenje podnica ako to nismo učinili u veljači.
» Spajanje slabih zajednica.
» Poduzimanje mjera kod bolesnih zajednica (američka gnjiloća, nozemoza).
» Kontrola invadiranosti varoom.
» Poticajno prihranjivanje.
» Uređenje higijenskog pojilišta za pčele.
» Planiranje potreba mladih matica.
» Užičavanje okvira.
» Zaštita rezervnog saća od voskovog moljca.

Prvi proljetni detaljni pregled zajednica je jedan od najvažnijih poslova pčelara u ovom mjesecu. Nakon ovog pregleda znamo stanje pčelinjih zajednica te možemo planirati proizvodnju u ovoj godini, kao i daljnje radove na pčelinjaku. Obavljamo ga kad temperatura zraka dostigne više od 15°C, a sunce grije naš pčelinjak i ne osjetimo vjetar na licu.
pčelarstvo
Da bismo registrirali sve što smo utvrdili pregledom, obavezno nam je potrebna olovka i bilježnica – dnevnik ili karton svake košnice jer su nam podaci dragocjeni za daljnji rad na pčelinjaku. Jačinu pčelinje zajednice ocijenimo po broju zaposjednutih okvira pčelama. Pčelinja zajednica bi krajem ožujka trebala imati jednak broj pčela kao prilikom uzimljavanja. Ako nam zajednica ima 2 - 3 okvira zaposjednuta pčelama, treba je svakako spojiti s nekom jačom zajednicom, naravno ako je zdrava. Jače zajednice morale bi imati 8 - 10 okvira zaposjednutih pčelama i oko 4 - 5 okvira legla. Ako zajednica ima 5 - 6 okvira pčela, poželjno joj je smanjiti prostor jer još uvijek moramo čuvati temperaturu u košnici. Sve dok nema znatnijeg unosa nektara i peluda, zalihe hrane u košnici su limitirajući faktor razvoja pčelinje zajednice. U košnici bi pčelama trebalo biti na raspolaganju 8 - 10 kg hrane (zazimili smo je sa 15 - 20 kg hrane) jer zajednica ubrzano povećava potrošnju hrane.

PREGLED I ZDRAVLJE PČELA

Pregledom utvrđujemo prisutnost bolesti u zajednici. Nozemozu lako uočavamo jer su okviri uprljani pčelinjim izmetom u većoj ili manjoj mjeri. Pregledom legla (ne tražeći maticu) utvrđujemo kvalitetu matice i eventualnu prisutnost američke (ili europske) gnjiloće. Ako u leglu ima puno praznih stanica, možemo posumnjati da je u košnici loša matica (stara matica) ili da je prisutna američka gnjiloća.

Ako je u zajednici loša matica, društvo možemo spasiti samo spajanjem s jačom zajednicom preko novinskog papira, prethodno uklonivši lošu maticu. Dobra matica daje pravilno raspoređeno leglo: u srednjem dijelu okvira pokriveno leglo, a prema periferiji sve mlađe leglo. Prvi detaljni pregled koristimo i za zamjenu starog - crnog saća u košnici koje je obično staro 3 - 4 godine. Ovisno o vremenskim prilikama u ožujku može biti unosa peludi i nektara s lijeske, visibabe, jaglaca, vrbe, johe, marelice i drugog bilja. Poznato je da 40 dana nakon početka cvatnje marelice cvate bagrem.
pčelarstvo
Da bi se zajednica brže razvijala, obavezno primjenjujemo poticajno prihranjivanje, bez obzira na zalihe meda u košnici. Prihranjivanje je najprihvatljivije izvesti medno-šećernom pogačom, no nastupanjem toplijih dana (noćne temperature iznad 10°C) može se koristi šećerni sirup. Pogači ili sirupu učinkovito je dodati 5 % svježeg pekarskog kvasca, vitaminske pripravke i jodne pripravke protiv nozemoze. Razvoj legla povećava potrebu za hranom i vodom. Obveza nam je zadovoljiti potrebe pčela za vodom te u tu svrhu moramo postaviti higijensko pojilo. Mišljenja sam da je najkvalitetnije koristiti staklenke veće zapremnine na čiji se ulaz stavlja tkanina i okreće prema dolje. U vodu stavljamo jodni pripravak, na primjer Nozepip, u količini 4 mililitra na litru vode.

ZAŠTITA OD BOLESTI

Tijekom ožujka je potrebno dijagnosticirati invadiranost varoom kako bismo znali trebamo li izvršiti suzbijanje varooze ili ne. Dijagnostiku možemo napraviti kontrolnim tretiranjem 10 % zajednica s nekim od preparata koji suzbijaju varou više od 90 %. Ako nakon kontrolnog tretiranje utvrdimo da je otpalo više od 20 varoa na kontrolnom podlošku, moramo tretirati sve zajednice. Dijagnostiku možemo obaviti i pranjem 200 pčela u deterdžentu te ako utvrdimo na pčelama 5 % varoa, moramo tretirati sve zajednice. Ako dijagnostikom utvrdimo da je varoa prisutna u košnici ispod praga tolerancije, nema potrebe da se tretiraju zajednice.

Na temperaturama iznad 9°C počinje razvoj voskovog moljca te u ovom mjesecu moramo zaštititi rezervno saće. Najprihvatljivija metoda je korištenje sumpora i to 50 grama na 1 m3 prostora. Tretiranje ponovimo nakon 14 dana, a dalje se može tretirati svaka 4 tjedna. Prije korištenja prozračimo okvire sa saćem. Za suzbijanje voskovog moljca možemo koristiti uspješno i octenu kiselinu (koncentracije 60 - 80 %) u količini 2 litre na 1 m3 prostora. Tretiranje ponoviti još najmanje 2 puta u razmacima od 14 dana.

Umjesto octene kiseline možemo koristiti mravlju kiselinu (koncentracija 85 %) na isti način, uz dozu 0,8 litara na 1 m3 prostora. Poželjno je da maticu u pčelinjoj zajednici zamijenimo mladom svake dvije godine. Da bismo na vrijeme osigurali potreban broj selekcioniranih matica, ostvarujemo kontakte s registriranim uzgajivačima matica i predbilježujemo naše potrebe za određeni termin.

Naravno, u ovom mjesecu nemamo samo posla na pčelinjaku, već imamo i u našoj radionici gdje smo posebno okupirani užičavanjem okvira i umetanjem satnih osnova. ◆

KADA VAS UBODE PČELA, OSA ILI STRŠLJEN...

Andol ili aspirin (ista stvar samo što je različiti proizvođač - Andol je iz Plive) čudesan lijek kod bolnih uboda kukaca! Pri ubodu pčele, ose, stršljena i sl., na mjesto uboda staviti tabletu andola koja je malo navlažena vodom ili slinom. Tabletu lagano tiskamo na mjesto uboda i kroz minutu odstranimo. Tako ne dolazi do otekline, niti svrbeža, a ubod je uskoro zaboravljen. Ovaj savjet potječe od jednoga pčelara i povratne informacije su uistinu odlične.


krava
Savjeti terenskog veterinara


Hranidba i postupak s kravom za vrijeme bređosti
Pravilna hranidba osigurava bređoj kravi dobru tjelesnu kondiciju i dobru mliječnost nakon poroda
Javi prijateljima
Objavljeno 04.03.2013. |  Agro-hit - časopis za regionalni ruralni razvoj i ekologiju › stocarstvo › cijena_mlijeka_promemorija_i_dalje_ostaje_na_snazi

Posavska HrvatskaVinkovački listVrbovečke novine

Piše: mr.sc. Mato Kvaternik, dr.vet., foto: Danijel Ružić

Ishrana bređih krava, naročito zimi, od velike je važnosti. Greške učinjene u ishrani krava u vrijeme bređosti imaju dalekosežne, a često i nepopravljive posljedice, prvenstveno na zdravlje teladi, zdravlje krava u poslijeporođajnom razdoblju, kao i na mliječnost u narednom mliječnom razdoblju. Bređoj kravi moramo davati po kvaliteti i količini takvu hranu koja će osigurati normalan razvitak ploda, kao i rađanje zdrave i otporne teladi.

Pravilna ishrana osigurava bređoj kravi dobru tjelesnu kondiciju i dobru mliječnost nakon poroda. Krave u prvih šest mjeseci nemaju znatno veće potrebe za hranom, jer se plod u to vrijeme sporo razvija. U zadnja dva do tri mjeseca bređosti dolazi do naglog razvoja ploda pa prema tome dolazi i do veće potrebe za hranom. Najvažniji postupak kod držanja i ishrane bređe krave je obavezno uvođenje razdoblja zasušenja vimena, koje treba započeti najmanje 60 dana prije telenja. To će se povoljno odraziti na razvoj ploda i na bolju mliječnost poslije telenja.

Ako se krava ne zasuši na vrijeme, dolazi do rađanja slabe teladi, a mliječnost poslije telenja opada i do 25 posto. Što se tiče same tehnike zasušenja, najbolje je odjednom prekinuti s mužnjom i istodobno nekoliko dana smanjiti davanje kvalitetne koncentrirane hrane. Također treba na nekoliko dana smanjiti količinu sijena i vode. Dogodi li se i nakon toga da se vime nalije mlijekom u tolikoj mjeri da postoji opasnost, mora se vime potpuno izmusti i dalje opet prekinuti s mužnjom. Kad prođe opasnost od nalijevanja vimena, nastavlja se dalje s pojačanom ishranom. Za ishranu krava u razdoblju zasušenja ljeti, najbolja je hrana dobra i obilna paša i kvalitetno sijeno. Zimi je pogodna hrana dobro spremljena silaža u kombinaciji s kvalitetnim sijenom. Da bi se zadovoljile potrebe bređe krave u razdoblju zasušenja i time osigurao dobar razvoj ploda, rađanje zdrave i otporne teladi, kao i dobra mliječnost poslije telenja, potrebno je uz dobro i kvalitetno sijeno davati još najmanje dva kilograma koncentrirane hrane dnevno, koja se treba sastojati od 40 posto kukuruza ili ječma, 30 posto zobi i 10 posto pšeničnih posija. U posljednja tjedan do dva bređosti obrok se postupno smanjuje. Tada je uz dobro sijeno dovoljno davati samo posije i zob. Ako postoji opasnost od preranog i prejakog nalijevanja vimena, koncentrirana hrana se može u posljednja dva do tri dana prije telenja potpuno isključiti iz obroka. Pšenične posije svakako treba koristiti u ishrani bređih krava, jer to povoljno djeluje na probavu i ne dolazi do zastoja hrane, kao ni do raznih oboljenja probave, koja se očituje začepom, neuzimanjem hrane, nepreživanjem, nadmom i dr.

U utrobi krave tele zauzima dobar dio prostora, probavni organi imaju manje mjesta za svoj rad i normalni protok hrane pa se preporuča da se visoko bređe krave ne hrane grubim krmivima, kao što su kukuruzovina, slama, sječka i sijeno loše kvalitete, jer takva hrana dovodi do teških poremećaja probave, koji se ponekad ne mogu izliječiti te dolazi do prisilnog klanja ili uginuća. Visoko bređa krava troši veće količine minerala koji se koriste za izgradnju kostiju teleta pa stoga u hrani za bređu kravu treba osigurati dovoljne količine minerala, naročito kalcija i fosfora. U zadnja dva mjeseca bređosti dajemo u hrani koštano brašno i to najmanje tri velike žlice dnevno.

Najčešća bolest je takozvano ležanje prije ili poslije poroda, koja se očituje u tome da krava legne i često se uz intervenciju stručnjaka ne može ustati. Ta bolest dolazi kao posljedica nedovoljnog primanja minerala. Krava za izgradnju kostiju ploda tada koristi minerale vlastitog tijela, što slabi koštani sustav krave i zato se krava teško ili nikako ne može ustati. Kravi za vrijeme samog telenja treba davati kvalitetno sijeno po volji, svježe mlake vode, a isti dan još i topao napoj od pšeničnih posija i zobenog brašna. Ukoliko u prva dva do tri dana poslije telenja pri ovakvoj ishrani ne primijetimo znakove poremećaja, obrok se četvrtog dana pojačava dnevno s još pola kilograma posija ili smjese koncentrirane hrane, tako da se do kraja prvog tjedna, a najkasnije u prvih deset dana, dnevni obrok poveća na onu količinu koja će osigurati potrebe krave za fazu pune mliječnosti. Nakon toga krava dolazi u period u kojem treba nastojati obilnijom ishranom, uz eventualnu primjenu i drugih zahvata, kao što je masaža vimena i češća mužnja, potaknuti vime na maksimalno lučenje mlijeka. ◆
Likra
›› LIKRA savjetuje: Spriječite mikotoksine u mlijeku i mesu


trihineloza
Zoonoze - bolesti životinja i ljudi


Trihineloza
Opasna bolest zaraženog mesa
Javi prijateljima
Objavljeno 24.02.2013. |  Agro-hit - časopis za regionalni ruralni razvoj i ekologiju › stocarstvo › cijena_mlijeka_promemorija_i_dalje_ostaje_na_snazi


Piše: prof. dr. sc. Darko Ropac, foto: http://butchersupply.net/blog/tag/campylobacter/

To je teška parazitska bolest koja je rasprostranjena po svijetu pa se tako nerijetko javlja i u Hrvatskoj. Često se događaju pojedinačna oboljenja, ali i manje epidemije. Bolest je u čovjeka otkrivena u prvoj polovici 19. stoljeća u Engleskoj. Prvi njezin opis u Hrvatskoj potječe iz 1947. godine kad je oboljelo sedmoro ljudi u selu Valetiću pokraj Vrbovca. Godine 1950. opisan je bolesnik iz Velikog Trgovišća koji se zarazio u Varaždinu, a 1952. godine slijedi opis epidemije trihineloze koja se javila u devet ljudi iz sela Lomnice, pokraj Velike Gorice. Razlog kasna otkrivanja bolesti u nas i malog broja oboljelih djelomično je u tome što se u zagrebačkoj klaonici nadzor nad svinjskim mesom počeo provoditi već 1932. godine. Stoga su svi kasniji slučajevi bolesti povezani uz prehranu mesom nekih divljih životinja ili svinjetine obrađene u kućanstvu.

Trihineloza je bolest koju uzrokuje valjkasta glista Trichinella spiralis. Prenosi se na čovjeka nedovoljno kuhanim ili na drugi način nepravilno obrađenim mesom svinja i nekih drugih životinja
Uzročnik i slika bolest

Uzročnik ove katkad teške i smrtonosne bolesti je u mesu učahurena ličinka (larva) parazita. Odrasli parazit živi relativno kratko u tankom crijevu svog nosioca, dok ličinke mogu živjeti i desetljećima u mišićima. Zaraza nastaje nakon uživanja mesa u kojem se nalaze začahurene ličinke ovog parazita. Pod utjecajem probavnih sokova ličinke se oslobađaju i učvršćuju u sluznici tankog crijeva. Nakon tjedan dana ženke postaju spolno zrele i otpuštaju svaka do 1.500 ličinki koje prolaze kroz stjenku crijeva i kroz limfu ulaze u krvotok. Krvotokom ličinke dospiju u sve organe, ali se zadržavaju u mišićima koji su aktivniji, poput ošita, žvačnih mišića i mišića pokretača oka. Ličinke se u tim mišićima učahure i ostaju žive godinama.

Težina bolesti ovisi o broju ličinki. Već kod progutanih 100 ličinki po gramu mesa javlja se posve jasna klinička slika. Ona obično ima tri stadija.
- Prvi stadij povezan je s boravkom parazita u probavnom sustavu te su smetnje povezane s probavom. Obično traje tjedan dana i nije specifičan za ovu bolest. Javljaju se slabost, povraćanje i proljev.
- Drugi stadij traje oko pet tjedana za vrijeme kojeg ličinke putuju po tijelu. Ovaj stadij prate bolovi u mišićima, povišena temperatura, otečenost lica i očnih kapaka te krvne promjene (eozinofilija).
- Oporavak slijedi u trećem stadiju i obično je povezan s blažim mišićnim bolovima. No, budući da se parazit širi po svim tkivima i organima, mogući su katkad i drugi nespecifični simptomi, poput onih u svezi s mozgom ili srcem.

Bolest se prepoznaje na osnovi opisanih simptoma te na temelju podataka o prehrani nedovoljno termički obrađenim ili svježim mesom (dimljenim, sušenim i sl.). Danas su razvijene i specifične dijagnostičke metode koje se rade samo u specijaliziranom laboratoriju.

Ako se svinja hrani napojem u koji se dodaju nekuhani klaonički otpaci ili se hrani na gradskom smetlištu ili je u prigodi pojesti štakora, postoji velika opasnost da će biti zaražena uzročnikom trihineloze
Način zaražavanja

Divlje životinje su prirodni rezervoar trihineloze. No, glavni su rezervoar i izvor zaraze za čovjeka domaće svinje. Zaraza nastaje jedenjem nedovoljno kuhanog, pečenog te soljenog i dimljenog zaraženog svinjskog mesa ili mesa zaražene divljači. Osim mesa domaće svinje značaj za čovjeka ima meso divlje svinje i medvjeda. Zaraženost svinja ovisi o njihovoj prehrani. Ako se svinja hrani napojem u koji se dodaju nekuhani klaonički otpaci, ili se hrani na gradskom smetlištu, ili je u prigodi pojesti štakora, postoji velika opasnost da će biti zaražena uzročnikom trihineloze. Već 17 dana nakon zaražavanja svinjsko meso postaje opasno za ljudsku prehranu. Katkad zaraženost svinja ide i do 20 %, čime se povećava vjerojatnost pojave bolesti.

U šumi parazit kruži između krupnijih i sitnijih mesojeda i svejeda (lisica, vuk, medvjed, divlja svinja, jazavac) i sitnih glodavaca koji se također ponekad hrane uginulim životinjama. Osim prehrambenih navika, drugi uvjeti nemaju nikakav značaj u širenju trihineloze kod čovjeka. To potvrđuje nepostojanje ove bolesti među stanovništvom koje zbog određenih razloga ne jede svinjsko meso niti njegove prerađevine.

Značaj trihineloze u Hrvatskoj

Prema podacima Službe za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, godišnje se u našoj zemlji prijavi u prosjeku oko 100 slučajeva ove bolesti. U nekim godinama se registrira i preko 600 oboljelih, kao što je bilo potkraj prošlog stoljeća. Pretežno je riječ o manjim epidemijama ili pojedinačnim slučajevima bolesti. Manje epidemije posljedica su određenih proslava, kad se jede zaraženo i nedovoljno obrađeno meso. Stoga su te epidemije obiteljskog tipa ili su povezane sa slavljima, poput vjenčanja ili seoskih priredbi.

Prosječan godišnji pobol (morbiditet) u Hrvatskoj je 1,4 na 10.000 stanovnika, dok je smrtnost (letalitet) od ove bolesti 1 na 1.000 bolesnika. Najučestalije se bolest prijavljuje u Slavoniji i Baranji, što je povezano sa zaraznošću domaćih i divljih svinja u tim područjima.

Važno je istaknuti da je nužno pregledati uzorke mesa od svake svinje koja se kolje
Zaštita od zaraze

Jednostavna mjera otkrivanja zaraženog mesa je tzv. trihineloskopija ili mikroskopski pregled sirovih komadića mesa pod manjim povećanjem. Postoje i druge posebne metode utvrđivanja zaraženosti životinja i zagađenosti mesa, od kojih se najviše spominje metoda umjetne digestije. Kako bi se spriječila trihineloza u domaćinstvima, Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva izdalo je “Naredbu o obveznom trihineloskopskom pregledu mesa svinja kod klanja za potrebe vlastitog domaćinstva” (NN 144/98). Važno je istaknuti da je nužno pregledati uzorke mesa od svake svinje koja se kolje. Pri tome je najbolje dostaviti ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji uzorak ošita i žvačnog mišića svake životinje, u kojima se najčešće nalaze trihinele. Meso zaražene životinje neškodljivo se uklanja, a uporaba za prehranu je zabranjena.

Najvažnija mjera osobne zaštite je da se meso podvrgne dostatnoj termičkoj obradi.

Ako komadi mesa nisu veliki, normalno kuhanje ili pečenje ubija parazite. Tako komad mesa od 0,5 kg treba kuhati od 35 do 50 minuta pri temperaturi od 170°C. Najveća opasnost, dakle, prijeti od nedovoljno pečenih jela ili onih koja se termički ne obrađuju, poput kobasica, salama i suhog mesa.

U uzgajalištima svinja ili domaćinstvima provode se i sekundarne mjere zaštite koje se sastoje u deratizaciji (uništavanju glodavaca) svinjogojstva, klaonica i kućanstava, uklanjanja strvina od dohvata svinja i štakora i zabrane uporabe uginulih svinja. Značajan je ponajprije zdravstveni odgoj pučanstva.


peso
Zoonoze - bolesti životinja i ljudi


Smrtonosni virus bjesnoće
“Zagrebačka shema” bez ijednog neuspjelog slučaja
Javi prijateljima
Objavljeno 23.02.2013. |  Agro-hit - časopis za regionalni ruralni razvoj i ekologiju › stocarstvo › cijena_mlijeka_promemorija_i_dalje_ostaje_na_snazi


Piše: prof. dr. sc. Darko Ropac, foto: Danijel Ružić

Od svih bolesti iz skupine zoonoza bjesnoća (Rabies, Lyssa) je svakako najteža i najopasnija bolest. To je zbog toga što se radi o teškoj i zasigurno smrtonosnoj bolesti kako za životinje, tako i za čovjeka. Uzročnik bolesti je virus koji se razmnožava u mozgu i drugim dijelovima središnjeg živčanog sustava.

Uprava za veterinarstvo svake godine propisuje obvezu zaštite od zaraznih bolesti kod životinja. Tako je određeno da se sve pse mora cijepiti protiv bjesnoće do 31. ožujka u godini ili najkasnije 14 dana od navršena tri mjeseca starosti.
BOLEST KOD ŽIVOTINJA I ZAŠTITA

Svatko tko ima psa u svojoj blizini, a posebice u domaćinstvu, mora imati na umu da je uvijek moguća pojava bolesti ako pas nije propisno cijepljen. Period inkubacije, a to je vrijeme od zaražavanja pa do pojave prvih simptoma bolesti, kod pasa većinom traje od tri do šest tjedana. Bolest se u psa može javiti kao tipična ili manijakalna te kao tiha ili depresivna bjesnoća. U početku bolesti pas se nerado odaziva na pozive, skriva se, laje bez razloga, ne jede uobičajenu hranu, ali uzima predmete i guta ih. Gutanje postaje otežano, a iz usta se cijedi slina. Ovaj stadij traje do tri dana. Kako bolest napreduje, javlja se bješnjenje psa, trga se s lanca, grize sve do čega stigne, napada druge pse, životinje i čovjeka te obično odluta od kuće. Konačno nastupa paraliza grkljana i ždrijela te oduzetost nogu i trupa, a pas ugiba od gušenja. Bolest traje prosječno pet, a najdulje trinaest dana.

Kod mačke je bolest vrlo slična onoj kod psa. Mačka u početnom stadiju bolesti bezrazložno mijauče, a u stadiju uznemirenosti grize i grebe, pri čemu često napada i skače u lice. Od divljih životinja bjesnoći su najčešće izloženi lisica i vuk. Kod ovih je životinja tijekom bolesti karakteristično promijenjeno ponašanje prema prirodnim neprijateljima i čovjeku. Dolaze u neposrednu blizinu čovjeka i njegovih nastambi, a ponašaju se kao pitome.

Uprava za veterinarstvo svake godine propisuje obvezu zaštite od zaraznih bolesti kod životinja. Tako je određeno da se sve pse mora cijepiti protiv bjesnoće do 31. ožujka u godini ili najkasnije 14 dana od navršena tri mjeseca starosti. Cijepljenje je posebice značajno kod lovačkih pasa kao i pasa na selu koji mogu biti u dodiru s oboljelim divljim životinjama, najčešće lisicom. Prema zakonu svi psi i mačke lutalice trebaju biti eutanazirani. Posljednjih se godina uspješno vrši aktivna zaštita cijepljenjem lisica u prirodi.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo tijekom godine zbog rizika od bjesnoće (ugriz, ogrebotina, kontakt i dr.) u neku od 29 antirabičnih stanica javi se oko 6.000 osoba. Nakon pregleda postavlja se indikacija za antirabičnu zaštitu kod četvrtine javljenih osoba.
BOLEST KOD ČOVJEKA I ZAŠTITA

Čovjek se može zaraziti ugrizom bijesnog psa ili druge zaražene životinje. Ako nije zaštićen cijepljenjem, bolest protječe kroz iste razvojne stadije i redovito završava smrću. U čovjeka uglavnom dolazi u obzir zaštita nakon ugriza ili doticaja s bijesnom ili na bjesnoću sumnjivom životinjom. Profesionalno eksponirani mogu biti redovito preventivno cijepljeni. To su osobe koje se bave lovstvom (lovočuvari, lovnici i oni koji se osposobe za guljenje lisičjeg krzna). U Hrvatskoj je u upotrebi kvalitetno, visoko imunogeno i praktički nereaktivno cjepivo. Za zaštitu neposredno ugroženih, osim cjepiva, daju se životinjski ili ljudski imunoglobulini (gotova protutijela).

U Hrvatskoj se provodi imunizacija po shemi koja je u svijetu prihvaćena kao “zagrebačka shema”. Naime, naši stručnjaci su utvrdili shemu aktivne zaštite cijepljenjem unutar tri tjedna, čime se već nakon 14 dana postiže dostatna razina specifičnih protutijela. Naravno, svakom cijepljenju prethodi ispiranje i aktivna obrada rane. Po ovoj shemi posljednjih desetak godina cijepljeno je više tisuća ugroženih osoba, bez ijednog neuspjelog slučaja. Posljednji autohtoni (domaći) slučaj bjesnoće kod čovjeka u Hrvatskoj zabilježen je 1964. godine.


respiratorni sustav u goveda
U opasnosti cijelo stado


Bolesti respiratornog sustava goveda
Javi prijateljima
Objavljeno 22.02.2013. |  Agro-hit - časopis za regionalni ruralni razvoj i ekologiju › stocarstvo › cijena_mlijeka_promemorija_i_dalje_ostaje_na_snazi


Piše: Vanja Fabijan, foto: Ante Perković

Bolesti respiratornog sustava spadaju među ekonomski najvažnije bolesti govedarske proizvodnje uopće. Parainfluenca, transportna groznica, enzootska bronhopneumonija goveda/teladi su jedne od najčešćih bolesti respiratornog sustava goveda u nas, a i u svijetu uopće.

Pojavi bolesti pogoduju mikroorganizmi (virusi, bakterije, plijesni, kvasci) zatim fi zikalni uvjeti (temperatura, vlažnost, ventilacija, plinovi) te uvjeti uzgoja (transport, prenatrpanost objekta, genetska i fenotipska neujednačenost, različite dobne
skupine u istome stadu, greške u hranidbi, nepoštivanje načela “all-in-allout”)
Zajednička karakteristika ovih bolesti je ta da sve počinju virusnom infekcijom koja smanjuje opću otpornost životinje i omogućuje razvoj sekundarnih bakterija, čime dolazi do pojave kliničke slike bolesti. Bolest može zahvatiti cijelo stado. Ovisno o kliničkoj slici bolesti, liječenje traje 5 dana u lakšim, a u težim slučajevima i do 14 dana. Virus sam po sebi ne uzrokuje pojavu teške bolesti, ali u kombinaciji sa sekundarnim infekcijama može doći do teških komplikacija, tj. uginuća, koja su, ako ih bude, posljedica teških komplikacija zbog sekundarnih infekcija.

Štete nastaju zbog:
1. smanjenja prirasta ili produkcije mlijeka,
2. slabijeg iskorištavanja hrane,
3. troškova liječenja oboljele životinje,
4. povećanja klaoničkih otpadaka i
5. prinudnog klanja.

VIŠE FAKTORA POJAVNOSTI

Enzootska bronhopneumonija je multikauzalna bolest (potrebno je više faktora istodobno da bi se bolest pojavila). Faktori koji pogoduju pojavi bolesti mogu se svrstati u tri skupine:
1. Mikroorganizmi (virusi, bakterije, plijesni, kvasci)
2. Fizikalni faktori (temperatura, vlažnost, ventilacija, plinovi)
3. Uzgojni (transport, prenatrpanost objekta, genetska i fenotipska neujednačenost, različite dobne skupine u istome stadu, greške u hranidbi, nepoštivanje načela “all-in-all-out”).

Sumnju na bolest pobuđuje sezonski karakter – u jesen, zimi i na početku proljeća ili faktori potrebni za njezinu pojavu – transport, uvođenje novih životinja u stado, držanje velikog broja životinja u malom prostoru, promjena hrane i dr. Topao i suh, hladan zrak izravno smanjuje lokalnu otpornost prednjeg dišnog sustava prema lokalnim infekcijama i mogućnost odupiranja kolonizaciji patogenih mikroorganizama.

SIMPTOMI BOLESTI

U zahvaćenom stadu pojavljuju se novi slučajevi svakoga dana. Klinički simptomi variraju, ovisno o pojedinim životinjama i starosti životinja. U lakšim slučajevima životinje iskazuju lagane znakove bolesti, apetit je smanjen, mliječne životinje daju manje mlijeka, katkad imaju hunjavicu, a ozdravljenje je spontano. U nešto težem obliku pojavljuju se znakovi zarazne bolesti, utučenost, povišena temperatura, apetit je značajno smanjen.

Iscjedak iz nosa je bistar, nema ga u većim količinama, a katkad je popraćen suzenjem. Disanje je ubrzano, a kontrakcije buraga su smanjene. Ako su životinje dobro njegovane, u tom stadiju nema bakterijskih komplikacija, temperatura se vraća na normalu i za otprilike 7 dana životinja ozdravi. U najtežem, akutnom obliku, životinja je apatična i febrilna. Temperatura se brzo podigne do 40-42° C, iscjedak iz nosa je bistar i na početku nije obilan, prati ga suzenje, kašlja nema, disanje je ubrzano 35 do 100 udisaja u minuti.

Bolest se razvija prema bronhopneumoniji, životinja stoji nepomično, spuštene glave, ispružena vrata, nosnice su raširene, diše na usta i isplazi jezik. Životinja se teško i nerado pokreće, a pri pokretu pokazuju bolnost. Opće stanje životinje je vrlo slabo, iscjedak iz nosa je mutan, s primjesama gnoja.

PROFILAKSA ŠTO RANIJE

U cilju održavanja povoljnog zdravstvenog stanja goveda na utjecaj respiratornih infekcija, profilaksa bi se trebala provoditi što ranije (od gravidnosti pa nadalje). Moguće je provoditi specifičnu imunoprofilaksu komercijalno dostupnim vakcinama, ali sama vakcinacija ne može biti nadomjestak za ostale mjere koje se moraju provoditi. Pogrešna prehrana krave može rezultirati nedostatkom vitamina A i bakra u tek oteljene teladi. Treba osigurati da telad na vrijeme posiše kolostrum jer njime dobiva specifična protutijela koja se mogu resorbirati samo u prvih 24 do 36 sati života. S vremenom koncentracija imunoglobulina u kolostumu pada.

Prilikom stvaranja većeg stada teladi iz nakupa treba odmah izlučiti onu koja po kondiciji, težini, dobi, genetskoj osnovi ili općem zdravstvenom stanju nije sposobna za daljnji uzgoj, tov ili reprodukciju. Transport treba organizirati u najpovoljnijim uvjetima, po mogućnosti ne transportirati na velike udaljenosti, osobito u nepovoljnim vremenskim prilikama. Svaku zatvorenu aglomeraciju teladi treba popuniti što je moguće brže i sa što ujednačenijom teladi s obzirom na težinu, dob, pasminu i porijeklo. Tako nastalu aglomeraciju treba držati na okupu sve do završetka proizvodnog ciklusa, a novi ciklus započeti u čistim, dezinficiranim, “odmorenim” (od 14 do 21 dan razmaka između pojedinih turnusa) prostorijama s potpuno novom teladi (sustav “all-in-allout”).

Staja mora biti bez prašine, s dovoljno svježeg zraka i prostora. Jednako je važna i odgovarajuća ventilacija i izmjena zraka. Prvih sedam dana poslije otkupa hrani treba dodati vitaminsko-mineralne dodatke. Time se ublažuju stresovi nastali novim uvjetima života.

Uz stalni zdravstveni nadzor nad životinjama treba kontrolirati mikroklimatske pokazatelje: temperaturu, vlagu i koncentraciju amonijaka. Na velikim gospodarstvima treba osigurati prostor za izolaciju oboljelih životinja.

U svakom slučaju, ako se pojave smetnje u respiratornom sustavu, a opće stanje životinja se pogoršava, potrebno je pozvati veterinara koji će postaviti radnu dijagnozu i započeti s terapijom. ●


šuma
Zoonoze - bolesti životinja i ljudi


Nevidljiva opasnost vreba iz prirode
Javi prijateljima
Objavljeno 22.02.2013. |  Agro-hit - časopis za regionalni ruralni razvoj i ekologiju › stocarstvo › cijena_mlijeka_promemorija_i_dalje_ostaje_na_snazi


Piše: prof. dr. sc. Darko Ropac, foto: Danijel Ružić

Ulaskom u prirodu i doticajem s divljim životinjama čovjek je izložen brojnim nevidljivim opasnostima. Među njima značajno mjesto zauzimaju uzročnici zaraznih bolesti. Već je davno čovjek uočio da se neke bolesti prenose s domaćih životinja na ljude.

Godišnje se u RH, bez epidemije gripe, prijavi do 100.000 slučajeva zaraznih bolesti. Zoonoze čine oko 7% zaraznih bolesti
Stručnjaci Svjetske zdravstvene organizacije (1979.) proširili su definiciju zoonoza na sve bolesti životinja koje se pod prirodnim okolnostima mogu prenijeti na čovjeka. To podrazumijeva zarazne bolesti i domaćih i divljih životinja čiji uzročnici mogu kod čovjeka izazvati zaraznu bolest.

UČESTALOST I RASPROSTRANJENOST ZOONOZA

Na osnovi podataka koje već desetljećima prikuplja Služba za epidemiologiju Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, moguće je steći uvid u značaj pojedine zoonoze u nas.

Značaj zoonoza ogleda se ne samo u broju oboljelih, nego i u ishodu infekcije. Neke od njih su smrtonosne, poput bjesnoće, tetanusa i “mišje” groznice. No, svakako sve one čine ozbiljan javno-zdravstveni i veterinarski problem.

Rasprostranjenost zoonoza je različita u pojedinim dijelovima Hrvatske, premda su neke rasprostranjene po cijelom teritoriju. Tako je primjerice Q groznica povezana uz kretanje ovaca, njenog glavnog rezervoara. Leptospiroze se javljaju u ravničarskim krajevima uz vodotoke većih rijeka, posebice u njihovim naplavnim područjima. Tetanus je češći u ravničarskim krajevima gdje se ljudi bave poljodjeljstvom i uzgojem konja.

Zoonoze imaju epidemiološki, javnozdravstveni, veterinarski i socijalni značaj. Često dovode do masovnog narušavanja zdravlja ljudi i životinja. Kod životinja umanjuju reproduktivnu sposobnost te kvalitetu mesa, mlijeka i drugih prerađevina. Češće obolijevaju ljudi koji su profesionalno izloženi bolesnim životinjama. To su svakako poljoprivrednici, stočari, šumski radnici, lugari, lovočuvari i lovci. Opće je poznata izloženost bjesnoći ljudi koji se bave lovom, preko bijesnih lisica. No, od značaja je izloženost ubodima krpelja i komaraca koji mogu biti prenosioci pojedinih uzročnika zoonoza.

REZERVOAR I IZVOR ZOONOZA

Rezervoar zaraze kod zoonoza su različite domaće i divlje životinje. Uzročnici zoonoza razvrstani su u sve skupine infektivnih agenasa: virusi, rikecije, bakterije, gljivice, protozoe i helminti. Pojedini uzročnici mogu se proširiti među brojnim životinjskim vrstama (uzročnik kuge na preko 200 vrsta, a tularemije na oko 60), dok su neki vezani na mali broj vrsta (trihineloza na svinju, Q groznica na ovcu, toksoplazmoza na mačku). Ponekad se bolest može javiti kod većeg broja životinja, što nazivamo epizootijom. One su česte među divljim glodavcima, uz visoku stopu smrtnosti.

Neki uzročnici izazivaju kod životinja jasnu kliničku sliku bolesti (bjesnoća, antraks, bruceloza). No, češće su životinje zdravi nosioci pojedinih uzročnika. Neke zoonoze se javljaju tijekom cijele godine, a neke sezonski. Izrazito sezonski karakter imaju one koje se prenose preko insekata. Javljaju se od proljeća do jeseni. Suprotno tome, Q groznica se javlja potkraj zime ili u rano proljeće kada je vrijeme janjenja, dok se trihineloza javlja zimi (suhomesnati proizvodi).

O značaju pojedine bolesti, kao i mjerama sprečavanja i suzbijanja bit će više riječi prigodom opisa pojedine bolesti. ●


Likra
LIKRA SAVJETUJE


Spriječite mikotoksine u mlijeku i mesu
Likra preporuča LIKRATOX - mikofiksator, dodatak hrani koji pomaže u zaštiti životinja od loših utjecaja mikotoksina
Javi prijateljima
Objavljeno 14.02.2013. |  Agro-hit - časopis za regionalni ruralni razvoj i ekologiju › stocarstvo › cijena_mlijeka_promemorija_i_dalje_ostaje_na_snazi


S obzirom na nedavne nalaze mikotoksina u mlijeku, smatramo da je važno skrenuti pažnju ljudima na taj problem. Bez obzira na to da li je mikotoksin nađen u domaćem ili uvoznom mlijeku, činjenica je da neuobičajene vremenske prilike u vrijeme razvoja žitarica, kukuruza i ostalih ratarskih kultura koje se koriste za hranidbu stoke, pogoduje razvoju plijesni koje proizvode mikotoksine i tako zagađuju stočnu hranu.

Likra
Osim što mikotosini ostaju u proizvodima životinjskog porijekla (mesu, mlijeku) uzrokuju i probleme u svim granama stočarske proizvodnje. Mikotoksini štetno djeluju na reprodukcijske organe, organe za probavu i opće stanje životinje. Sve su to problemi koji jako utječu na isplativost proizvodnje pa im zato treba posvetiti pažnju.

Većina ljudi smatra da stočna hrana koju proizvedu na svojim oranicama nije zagađena mikotoksinima, ali nažalost nikada ne mogu biti u to sigurni bez analize. Upravo iz tog razloga “TSH Likra” d.o.o. preporuča LIKRATOX - mikofiksator, dodatak hrani koji pomaže u zaštiti životinja od loših utjecaja mikotoksina. Preporuča se doziranje u hrani od 0,1% kao preventiva, a 0,2% kod pojave znakova prisutnosti mikotoksina u stočnoj hrani (proljev, crvenilo stidnice kod ženske prasadi, neredovita tjeranja, životinje ne ostaju bređe, smanjeni prirasti....).

Likratox je na tržištu u pakiranju od 10 kg i 20 kg.

Za sve informacije o Likratoxu i ostalim Likra proizvodima molimo obratite se na .(JavaScript must be enabled to view this email address). ◆

Umjetno osjemenjivanje

Umjetnim osjemenjivanjem do VEĆE dobiti
Zahvaljujući genetski veoma vrijednim grlima putem umjetnog osjemenjivanja veoma brzo se mogu poboljšati proizvodna svojstva stada
Javi prijateljima
Objavljeno 03.02.2013. |  Agro-hit - časopis za regionalni ruralni razvoj i ekologiju › stocarstvo › cijena_mlijeka_promemorija_i_dalje_ostaje_na_snazi

Posavska HrvatskaVinkovački listVrbovečke novine

Piše: dr.sci. Antun Vitković dr.vet. med.
Foto: Ante Perković / AZ Promo

Uspješna svinjogojska proizvodnja danas je nezamisliva bez primjene umjetnog osjemenjivanja. Početak umjetnog osjemenjivanja seže u tridesete godine prošlog stoljeća, ali tek nakon drugog svjetskog rata, intenziviranjem svinjogojske proizvodnje i usavršavanjem tehnologije obrade sjemena, našlo je svoje pravo mjesto.

Unatoč prednosti u odnosu na prirodno osjemenjivane tzv. prirodni pripust, relativno se sporo uvodilo u praksu. U našim krajevima umjetno osjemenjivanje se počinje primjenjivati šezdesetih godina prošlog stoljeća, a nastavlja se i danas s ciljem povećanja količine i kvalitete mesa, povećanjem broja prasadi u leglu, bržeg prirasta, boljeg korištenja hrane i drugog.

Prednosti umjetnog osjemenjivanja su višestruke, a najvažnije su:

» Nerasti čije se sjeme koristi za umjetno osjemenjivanje znatno se racionalnije iskorištavaju nego nerasti koji se nalaze u prirodnom pripustu. Dok se nerastom za umjetno osjemnjivanje godišnje može osjemeniti 1.000 do 3.000 plotkinja, u prirodnom
pripustu osjemeni se svega 80 do 100 plotkinja. To znatno smanjuje troškove proizvodnje, tj. povećava dobit stočara. Osim toga, nerasti koji se koriste u prirodnom pripustu ne mogu dugo ostati u proizvodnji radi povećanja svoje težine, preteški su za plotkinje manjeg okvira. Nasuprot, tjelesna težina nerasta u Centru za umjetno osjemenjivanje (Centar) koja često prelazi 400 kg kada dosegnu svoj maksimalni tjelesni razvoj, nije nikakav limitirajući čimbenik.

» Primjenom umjetnog osjemenjivanja sprečava se prijenos zaraznih i parazitarnih bolesti, koje su, nažalost, u nas još prisutne i izazivaju znatne ekonomske štete, a neke (zoonoze) opasne su za čovjeka. Pri pojavi nekih bolesti obvezna mjera za njihovo
suzbijanje i sprječavanje je upravo umjetno osjemenjivanje. Nerasti koji se koriste za prirodni pripust stalno su izloženi opasnosti od bolesti, npr. nerast koji je prije podne bio zdrav poslije podne može biti zaražen i prenositi bolest. Zato rasplodnjaci moraju biti pod strogom kontrolom što u prirodnom pripustu često nije moguće.

» Za osjemenjivanje se koriste nerasti vrhunske genetske vrijednosti, pasmina koje su predviđene Planom i programom uzgoja svinja u Hrvatskoj. Radi se o pasminama veliki jorkšir, švedski landras, njemački landras, pietren i durok. Većina nerasta potječe iz zemalja Europske Unije i njihova braća ili polubraća koriste se u Centrima zemalja iz kojih potječu. Zahvaljujući genetski veoma vrijednim grlima putem umjetnog osjemenjivanja veoma brzo se mogu poboljšati proizvodna svojstva stada.

» Primjenom umjetnog osjemenjivanja moguće je koristiti sjeme nerasta diljem Republike Hrvatske. Stočari imaju mogućnost izbora nerasta, prema pasmini i kvaliteti po osobnoj želji. Sve ovo je nemoguće kod prirodnog pripusta.

» Rezultati umjetnog osjemenjivanja su odlični i kreću se oko 90% suprasnosti. U zemljama sa razvijenom svinjogojskom proizvodnjom obuhvat umjetnim osjemenjivanjem je i do 90%, dok je u Hrvatskoj danas 40% s tendencijom povećanja (prije deset
godina obuhvat je bio samo 10%). Za to su najzaslužniji stočari koji su prošli tečaj za umjetno osjemenjivanje na vlastitom stadu i koji samostalno provode umjetno osjemenjivanje. Tečaj se održava diljem Hrvatske i do sada ga je pohađalo 1800 polaznika. Budući je postupak umjetnog osjemenjivanja veoma jednostavan i ekonomski isplativ, sve je više zainteresiranih stočara za provođenje umjetnog osjemenjivanja na vlastitom stadu. Rezultati su veoma dobri i kreću se oko 90% suprasnosti. Taj je rezultat identičan rezultatima umjetnog osjemenjivanja u zemljama s razvijenom svinjogojskom proizvodnjom.

Stočari uviđaju prednost ove zootehničke metode u suvremenom svinjogojstvu i u budućnosti očekujemo povećanje obuhvata umjetnog osjemenjivanja. ◆


OPG Ivančić
AGRO-HIT U POSJETI: Poljoprivredno gospodarstvo Ivančić


Uspjeh Agro-farmera je i uspjeh Likre
Uspješna suradnja Likre s obiteljskim gospodarstvom Božidara Ivančića iz Ludbreških Sesveta
Javi prijateljima
Objavljeno 20.11.2012. |  Agro-hit - časopis za regionalni ruralni razvoj i ekologiju › stocarstvo › cijena_mlijeka_promemorija_i_dalje_ostaje_na_snazi


Piše: Žarko Miljanić, dipl. ing. agr.
Foto: AGRO-HIT

Posjetili smo dugogodišnjeg suradnika LIKRE, gospodarstvo AGRO-FARMER iz Ludbreških Sesveta, koje uspješno posluje već duže vrijeme pod vodstvom Božidara Ivančića. Suradnja s LIKROM je počela 2005. godine. Od tada je LIKRA stalno prisutna kod hranidbe njihovih svinja, a odnedavno i goveda.

Tvrtka LIKRA će svakom zainteresiranom proizvođaču omogućiti da postigne što bolje rezultate korištenjem LIKRA proizvoda isprobanih na većim ili manjim farmama
Još od 1980. godine Božidar Ivančić sa svojom suprugom se intenzivno bavi tovom svinja. Obitelj se iz godine u godinu povećavala i sada na gospodarstvu žive i rade 3 sina i 3 snahe, dok četvrti sin Marko kreće u srednju školu. Sin Krunoslav sa suprugom Ivanom više je zadužen za svinje, kao i Ivica i njegova supruga Marina, dok su Mario i Božena zaduženi za novoosnovanu farmu krava. Brojna obitelj vjeruje u mogućnost života od poljoprivredne proizvodnje i svi se poslovi obavljaju s velikim elanom.

Obitelj Ivančić obrađuje 100 ha zemlje, posjeduje silose za 800 tona žitarica, trenč silose za 1500 tona silaža te plinsku sušaru. Smjesu miješaju na vlastitom gospodarstvu gdje dolazi do izražaja širok asortiman i kvaliteta proizvoda LIKRA. Farma broji 230 krmača te se trenutno proizvodi samo prasad (bez tova) uz mogućnost povećanja kapaciteta.
OPG Ivančić
Farma Agro-farmer sa bazenima za gnojnicu, baza buduće bioplinske centrale

Farma krava broji 100 krava s pripadajućim pomlatkom. Krave su holštajn pasmine uvezene iz Njemačke. Nalaze se u sistemu lauf štale, a mužnja se odvija pomoću robota. Mlijeko predaju lokalnoj mljekari. Teško je sve nabrojati i dočarati veličinu gospodarstva obitelji Ivančić.

SKRAĆENO VRIJEME SISANJA

U svinjogojskom dijelu osim krmača i brojnosti njihove prasadi po leglu, bitan je također i tzv. indeks prašenja koji se redovito povećava skraćenjem perioda sisanja, što je obitelji Ivančić i uspjelo. Skratili su period sisanja na 21 dan. Predstarter SUPERSTART EARLY, koji je već obrađen u jednom broju AGRO-HIT-a, upravo je taj proizvod, koji je omogućio takvo rano odbijanje. O samim uvjetima držanja ne treba raspravljati. Većina poslova je automatizirana. Naime, bez stalnog nadzora izostali bi dobri rezultati.
OPG Ivančić
Doziranje smjese kompjutorski regulirano

Nakon konzumacije gotovog predstartera, prasad prelazi na ishranu sa smjesom u koju se umiješava F-10-OMEGA koji svojim potpunim sastavom s dodanim probiotikom, zakiseljivačem i omega masnim kiselinama omogućuje vrhunske priraste bez problema s proljevima. Također treba naglasiti da se posebno, u financijskom smislu, dobiva korištenjem 4 postotni supremin F-4-QUATRO, koji od 15 kg nadalje omogućuje vrhunske rezultate kao što su i postizanje prodajnih težina prasadi do sedamdesetog dana starosti. Tako proizvedeni odojci s treniranjem i zaštitom probavnog trakta gotovo bez liječenja, osnova su za kvalitetan nastavak tova. O tome najbolje govori podatak da je sva prasad proizvedena na farmi obitelji Ivančić unaprijed prodana.

OPG IvančićSmart door (pametna vrata) upućuju krave prema robotu za mužnju
PREMAŠITI PROSJEK OD 9000 LITARA MLIJEKA

Što se tiče druge vrste proizvodnje na imanju obitelji Ivančić, proizvodnje mlijeka, glavno obilježje je težnja da se premaši prosjek laktacije od 9000 litara.

Ulaganje je bitno, posebno u robota za mužnju koji ima mogućnost musti i preko 70 krava tri puta dnevno. LIKRA pridonosi postizanju navedenih rezultata, kako specijaliziranim premiksom LIMUKRA MZ s ugrađenim stimulatorima buraga kao i specifičnim energetskim dodacima. Tijekom suhostaja i tranzicije također se koristi premiks za suhostaj LIKRAMIN TS. Obitelj Ivančić pokazuje svoju dobrodošlicu svim proizvođačima, kako prasadi tako i mlijeka, omo-gućavajući im uvid u prednosti poslovanja s tvrtkom LIKRA.

Tvrtka LIKRA će svakom zainteresiranom proizvođaču također omogućiti da postigne slične rezultate korištenjem LIKRA proizvoda isprobanih na sličnim, većim ili manjim farmama. Javite nam se s potpunim povjerenjem, poručuju iz tvrtke LIKRA.


Psitakoza - bolest papiga i ptica
ZOONOZE: Psitakoza – bolest ptica


S papiga na ljude
Bolest se javlja većinom u zimskim mjesecima i to među odraslim osobama jer su djeca otpornija na zarazu. Bolest ima i profesionalni karakter. Javlja se među uzgajivačima ptica, veterinarima, lovcima te laboratorijskom i bolničkom osoblju
Javi prijateljima
Objavljeno 20.11.2012. |  Agro-hit - časopis za regionalni ruralni razvoj i ekologiju › stocarstvo › cijena_mlijeka_promemorija_i_dalje_ostaje_na_snazi


Piše: Prof.dr.sc.med. Darko Ropac
Foto: Danijel Ružić

Psitakoza (ornitoza) je bolest mnogih vrsta ptica, a ponekad može biti prenijeta i na čovjeka. Stoga i ova bolest spada u veliku skupinu antropozoonoza, dakle, zaraznih bolesti koje su zajedničke i životinjama i ljudima. Kod čovjeka se u potpuno razvijenoj kliničkoj slici, osim narušenog općeg zdravstvenog stanja, ističe atipična upala pluća.

Psitakoza je bolest raznovrsnih ptica i to goluba, vrapca, kanarinca, sjenice, zebe, galeba, fazana, patke, kokoši itd., a ne samo papige
Psitakoza je prvenstveno bolest papiga s kojih zaraza prelazi na ljude. Kod ljudi je bolest poznata već preko 100 godina. Tridesetih godina prošlog stoljeća izbila je velika epidemija psitakoze u SAD i Europi, prenijeta od papiga uvezenih iz Brazila. Od ove bolesti obolijevaju i brojne druge vrste ptica, a bolest kod ljudi zaraženih putem tih ptica je blaža i naziva se ornitoza. U Hrvatskoj je prvi slučaj ornitoze opisan 1954. godine, a nekoliko godina kasnije i prvi slučajevi psitakoze.

Uzročnik ove bolesti nalazi se na prijelazu između virusa i rikecija te je svrstan u posebnu skupinu nazvanu klamidija. Uzročnik je nazvan Chlamvdia psittaci.

Psitakoza je bolest raznovrsnih ptica i to goluba, vrapca, kanarinca, sjenice, zebe, galeba, fazana, patke, kokoši itd., a ne samo papige. Bolest kod ptica može izazvati veliki pomor, ako izbije kao epizootija (masovna pojava bolesti kod velikog broja jedinki u isto vrijeme). No u većini slučajeva prolazi bez vidljivih znakova bolesti. U slučaju zaraze ptice u svojim izlučevinama luče velik broj uzročnika koji putem uskovitlane prašine mogu biti udahnuti od strane čovjeka ili drugih ptica. Tako se zaraza zračim putem širi na nove jedinke. Izvor zaraze ponekada je bolesnik ili kliconoša. Stoga se bolest, zbog nepažnje, širi i na osobe koje njeguju bolesnika ili na osobe u laboratoriju koji rade na izolaciji uzročnika. Bolest se javlja većinom u zimskim mjesecima i to među odraslim osobama. Naime, djeca su otpornija na zarazu. Stoga ova bolest ima i profesionalni karakter. Javlja se među uzgajivačima ptica, veterinarima, lovcima te laboratorijskom i bolničkom osoblju.

BOLEST POČINJE POPUT GRIPE

Inkubacija, vrijeme od nastanka zaraze do pojave prvih znakova bolesti, traje u prosjeku 10 dana (može i do dva tjedna). Bolest počinje općim simptomima bolesti, poput gripe. Javlja se malaksalost, glavobolja, povišena tjelesna temperatura, bolovi u mišićima i cijelom tijelu uz gubitak apetita. Krajem prvog tjedna bolesti počinje suhi kašalj, kao znak upale pluća. Upala pluća utvrđuje se prije svega rentgenskim nalazom, jer se radi o tzv. atipičnoj nebakterijskoj upali pluća. Bolest se javlja u svim obli-
cima, od blagih do vrlo teških promjena zdravstvenog stanja. Povišena temperatura u prosjeku traje dva do tri tjedna a nalaz na plućima i znatno duže. U osnovi bolest je teža kod odraslih nego kod mlađih osoba. Kod odraslih mogu nastupiti komplikacije u obliku upale vena na nogama. Kod najtežih oblika bolesti smrtnost se penje od 20% do 40%. Ornitoza je blaža i najviša stopa smrtnosti kod nje ne prelazi 10%.

Dijagnoza bolesti postavlja se na temelju kliničke slike (atipična pneumonija), epidemioloških podataka (kontakt s pticama) i nalaza specifičnih protutijela u krvnom serumu bolesnika. Značajno je misliti na ovu bolest kod osoba koje su bile u dodiru s pticama.

Liječenje se provodi antibiticima širokog spektra djelovanja (tetraciklinski antibiotici) u trajanju od najmanje tjedan dana.

U HRVATSKOJ GODIŠNJE 10 DO 20 SLUČAJEVA

Već je spomenuto da je bolest po prvi put u Hrvatskoj utvrđena kod čovjeka prije više od 50 godina. Od tada se bolest utvrđuje gotovo svake godine kod manjeg broja zaraženih osoba. Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo broj registriranih bolesnika tijekom svake godine (izuzev onih s manjim epidemijskim pojavama) je između 10 i 20 slučajeva. Premda se radi o malom godišnjem prosjeku bolesnika mora se imati na umu da je dijagnoza utvrđena kod samo najtežih bolesnika, koji se liječe u zaraznim odjelima naših bolnica. Kod većine zaraženih klinička slika prolazi bez ikakvih znakova bolesti ili su oni posve blagi i neprepoznatljivi liječniku kao psitakoza. Smrtnost kod naših bolesnika je iznimka, kao što se dogodilo prije nekoliko godina u Splitu.

ZABRANJEN NEKONTROLIRAN UVOZ PTICA

U cilju sprječavanja unosa zaraženih ukrasnih ptica prije svega se zabranjuje njihov nekontrolirani uvoz iz inozemstva. Znatno teže je spriječiti zarazu čiji izvor su golubovi, posebice gradski, koji se mogu znatno razmnožiti i oboljeti. Stoga se preporuča izbjegavati neposredan dodir s divljim i gradskim golubovima. Lovcima se pak preporuča prati ruke prije jela i nakon povratka iz lova na pernatu divljač. Kako bolesnik ne bi bio izvor zaraze treba ga izolirati, a bolničko osoblje pri njezi mora primjenjivati mjere osobne zaštite (maska, rukavice).


Dizenterija svinja
Dizenterija svinja


Velik stres širi bolest
Dizenterija svinja je akutna kontagiozna zarazna bolest, većinom tovljenika. Klinički se očituje povraćanjem, jakim sluzavo-krvavim proljevom čokoladne boje i mršavljenjem. Uzročnik bolesti je Brachyospira hyodysenteriae, gram-negativna bakterija (spiroheta)
Javi prijateljima
Objavljeno 19.11.2012. |  Agro-hit - časopis za regionalni ruralni razvoj i ekologiju › stocarstvo › cijena_mlijeka_promemorija_i_dalje_ostaje_na_snazi


Piše: Vanja Fabijan dr. vet. med.

Bolest se pojavljuje u većini zemalja s razvijenim svinjogojstvom pa tako i u Hrvatskoj. Svinja je jedini domaćin i najvažniji izvor infekcije. Na bolest su primljive sve dobne kategorije svinja, ali je to ipak najčešće bolest tovljenika u dobi od 7 do 16 tjedana, težine između 15 i 70 kg.

Klinički vidljivoj bolesti obično prethodi stres kojemu su svinje bile izložene (transport, grupiranja, prenatrpavanje, nagla promjena hrane, iznenadne klimatske promjene)
U nezaražene uzgoje uzročnik dizenterije unosi se svinjama kliconošama. Zbog toga je bolest česta, osobito u uzgojima i tovilištima koja se pune svinjama iz nakupa. Infekciju mogu unijeti i ljudi (cipele, odjeća, razni predmeti).

Uzročnik dizenterije se nalazi u izmetu inficiranih životinja. Kada dođe do infekcije, u stadu se bolest sporo širi, i tek 7 do 14 dana nakon pojave bolesti vlasnici uočavaju jednu ili više oboljelih svinja u istom oboru. Iduća 2 do 3 tjedna se bolest širi i na susjedne obore. Klinički vidljivoj bolesti obično prethodi stres kojemu su svinje bile izložene (transport, grupiranja, prenatrpavanje, nagla promjena hrane, iznenadne klimatske promjene). Kalendarski se dizenterija češće pojavljuje u hladnim razdobljima godine.

KLINIČKA SLIKA

Vrijeme trajanja inkubacije je različito, a u prosjeku je 10 do 14 dana. Bolest se u početku najčešće pojavljuje postupno, samo kod pojedinih životinja u stadu, da bi u sljedećim danima, do dva tjedna, zahvatila većinu svinja. Bolesne svinje imaju povišenu temperaturu koja se kreće od 40,5°C do 41,5°C, nevoljko se kreću, pretežno leže, povraćaju, apetit im se smanji, ubrzano dišu i sve više žeđaju. Izmet je samo djelomično formiran, kašaste (mekane) je konzistencije, u početku je boje bijele kave. S napredovanjem bolesti izmet postaje sve krvaviji, tamniji, čokoladne boje i konačno crn. U izmetu, koji postaje sve više tekuće konzistencije, ima mnogo sluzi, a mogu se vidjeti ugrušci krvi golim okom i dijelovi crijevne sluznice. Krv se u izmetu pojavi 2 do 3 dana nakon pojave proljeva. Bolesne svinje sve više dehidriraju i trbuh im je usukan. Zadnji dio tijela, bedra, rep i perinealna regija su uprljane fecesom. Posljedica dehidracije je žeđ koja je vrlo jako izražena u oboljelih svinja.

Ispravnom primjenom lijekova, učinkovitim postupcima sanitacije, povremenom depopulacijom mogućih kliconoša i uvođenjem neinficiranih životinja mogu se iz gojidbe iskorijeniti vidljivi znakovi infekcije
Ako u nastambama u kojima su smještene oboljele svinje od dizenterije nema dovoljno izvora čiste i pitke vode, svinje tada zbog velike žeđi piju vlastiti i urin ostalih svinja u nastambi. Treba naglasiti da žeđ u svinja može biti toliko jako izražena da će svinje piti i osoku (gnojnica) ako im je dostupna, što u dobro i po pravilima zoohigijene projektiranim nastambama ne bi trebao biti slučaj. Dizenterija svinja može trajati 3 do 4 tjedna, a tek tada dolazi do kliničkog ozdravljenja. Ako se bolest pojavi u prasadi i s jako izraženim krvavo-sluzavim proljevom, smrt može nastupiti vrlo brzo. Vlasnici životinja bi se morali što prije obratiti veterinaru ako primijete da su im svinje bolesne, smanjenog apetita, sa znakovima krvavog proljeva i neutažive žeđi jer na vrijeme postavljenom dijagnozom, liječenjem i profilaksom smanjujemo gubitke i daljnje širenje bolesti. Liječenje dizenterije je vrlo uspješno ako je započeto na vrijeme, ali neposredno nakon davanja lijeka bolest se može ponovno pojaviti u istome stadu.

PROFILAKSA

Učinkovito sprječavanje dizenterije svinja ovisi o uklanjanju uzročnika iz bolesnih svinja kao glavnih izvora infekcije, sprječavanje reinfekcije i izbjegavanju uvođenja kliconoša u stado u kojem nema bolesti. Uzročnika bolesti može se ukloniti iz skupine oboljelih svinja pravovremenim liječenjem. Istodobno treba na odgovarajući način čistiti nastambe kako bi se spriječilo širenje uzročnika dizenterije, koji je prisutan u fecesu, na ostale svinje. U idealnim uvjetima bilo bi dobro odvojiti bolesne i na bolest sumnjive svinje od ostalih. Staju, nastambe treba temeljito mehanički očistiti i dezinficirati, a nakon završene dezinfekcije ostaviti ih nekoliko dana prazne (odmor objekta). Sušenje i dezinfekcija brzo uklanjaju uzročnika dizenterije iz okoliša. Novo krdo bilo bi poželjno formirati od životinja koje potječu iz sigurno zdravih uzgoja. Ovo zadnje ćemo teško postići kod nabavljanja prasadi za potrebe tova iz različitih izvora i na otvorenim sajmovima. Profilaktička medikacija (preventivno davanje lijekova u hrani i vodi) danas je redovna mjera koja se provodi na velikim svinjogojskim farmama, nakon odbića i kod stvaranja skupina prasadi na početku tova.


Fusobacterium necrophorum
Fusobacterium necrophorum


Zarazna šepavost ovaca
Kada se bolest upale kože pojavi u stadu, širi se neminovno jačim ili slabijim intezitetom na ostale životinje te ih se mora odvojiti i paziti da ne idu istim putem na pašu, odnosno na iste pašnjake
Javi prijateljima
Objavljeno 19.11.2012. |  Agro-hit - časopis za regionalni ruralni razvoj i ekologiju › stocarstvo › cijena_mlijeka_promemorija_i_dalje_ostaje_na_snazi


Piše: Vanja Fabijan, dr.vet.med.

Zarazna šepavost ovaca je epizootska bolest koja se očituje upalom kože međupapčanog prostora i mekanih dijelova papka, podminiranjem rožine i jakim šepanjem ovaca. Promjene na papcima mogu se pojaviti pojedinačno, ali najčešće se pojave na više nogu. Bolest je vrlo proširena u područjima s razvijenim ovčarstvom, u Hrvatskoj posebice u unutrašnjem dijelu zemlje.

Prve naznake pojave bolesti zarazne šepavosti ovaca i prije samog šepanja oboljelih ovaca su upala i nekroza kože međupapčanog prostora. Papke bolesnih ovaca potrebno je kirurški obraditi i lokalno tretirati ljekovitim mastima te ukloniti podminirani dio rožine i nekrotične dijelove papka
UZROCI ZARAZNE ŠEPAVOSTI

Zarazna šepavost ovaca je bolest u kojoj sudjeluje više faktora koji se moraju ostvariti da bi do pojave bolesti uopće došlo (patogene bakterije i okolišni faktori). Od patogenih bakterija najznačajniji su Dichelobacter nodosus i Fusobacterium necrophorum koje djeluju sinergistički, zajedno s okolišnim faktorima (vlažnost, temperatura). Ovca i koza su vrste koje najčešće obolijevaju od ove bolesti, bez obzira na starost. Izvor šepavosti su aktivno ili kronično oboljele ovce, a do pojave šepavosti može doći i boravkom zdravih životinja na kontaminiranim pašnjacima ili prostorima gdje su prije bile oboljele ovce. Vlažno i mekano tlo, te temperatura tla iznad 10°C pogoduju navedenim bakterijskim uzročnicima da se održe u tlu. Vlažno tlo pogoduje maceraciji međupapčanog prostora i oštećenja papka, što otvara put bakterijama. U hladnim zimskim uvjetima širenje bolesti se zaustavlja u ovaca koje su držane vani (neotpornost bakterija na niske temperature), dok u onih koje se drže u staji, na vlažnoj i toploj stelji, može doći do naglog oboljenja većeg broja životinja. Šepavost ne počinje naglo, inkubacija traje oko 10 dana. Dugi boravak ovaca na vlažnom tlu dovodi do omekšavanja i maceracije međupapčanog prostora, što otvara ulazna vrata za infekciju F. necrophorum koji uzrokuje početnu lokalnu upalu kože. Na njega se nadovezuje infekcija s D. nodosus koji uzrokuje konačnu upalu kože. Zbog tog upalnog procesa dolazi do odgovora organizma i stvaranja seroznog eksudata koji podminira rožinu papka tako da ova postupno odumire.

Prve naznake pojave bolesti zarazne šepavosti ovaca i prije samog šepanja oboljelih ovaca su upala i nekroza kože međupapčanog prostora. To se vidi seroznom eksudacijom (vlažna koža), crvenilom i nestajanjem finih dlačica među papcima. Poslije toga dolazi do pojave laganog šepanja, ovce prebacuju težinu s jedne na drugu nogu. Kako upalni proces napreduje, zbog jake boli, šepanje postaje izraženo do te mjere da bolesne ovce više nisu u stanju normalno hodati i oslanjati se na bolesni papak pa počinju klečati i hodati na metakarpalnim kostima (patognomoničan znak). Takve životinje slabije jedu, mršave, daju slabiju vunu i sklone su sekundarnim infekcijama.
Dichelobacter nodosus
Dichelobacter nodosus

PROFILAKSA I LIJEČENJE

Stada ovaca koja su zdrava treba čuvati od uvođenja zaraženih ovaca (karantena). Prilikom puštanja ovaca na ispašu bilo bi dobro voditi računa da se ovce ne vode na pašnjake, putove na kojima su boravile ili borave ovce drugih stada. Ovce je moguće i zaštititi vakcinacijom komercijalnom vakcinom protiv zarazne šepavosti ovaca.

Suzbijanje bolesti treba poduzeti za suhog, ljetnog perioda, a ne treba zanemariti činjenicu da su uzročnici šepavosti neotporni na djelovanje niskih temperatura (zima). Higijensko držanje ovaca, pravovremena korekcija papaka, može znatno smanjiti mogućnost pojave bolesti. Svaki stočar koji posjeduje ovce morao bi biti upoznat s tehnikom obrade papaka. Ako se šepavost pojavi u stadu, bolesne ovce moramo odvojiti od zdravih. Papke bolesnih ovaca potrebno je kirurški obraditi i lokalno tretirati ljekovitim mastima, te ukloniti podminirani dio rožine i nekrotične dijelove papka. Nakon obrade svake pojedine ovce potrebno je noževe za obrezivanje dezinficirati. Ako je došlo do pojave sekundarnih infekcija, trebalo bi se obratit veterinaru za daljnju terapiju.


Somatske stanice u ovčjem i kozjem mlijeku
Higijenska kvaliteta mlijeka


Somatske stanice u ovčjem i kozjem mlijeku
Budući da se većina ovčjeg i kozjeg mlijeka u Republici Hrvatskoj prerađuje u sir, i to uglavnom bez prethodne toplinske obrade, higijenska kvaliteta proizvedenog mlijeka dolazi još više do izražaja
Javi prijateljima
Objavljeno 19.11.2012. |  Agro-hit - časopis za regionalni ruralni razvoj i ekologiju › stocarstvo › cijena_mlijeka_promemorija_i_dalje_ostaje_na_snazi


Piše: Zvonimir Prpić, dipl. ing. agr., Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Foto: Danijel Ružić

Glavni preduvjet u proizvodnji higijenski kvalitetnog mlijeka je zdravstveno stanje mliječne žlijezde. Nastankom upale dolazi do povećanja broja leukocita u organizmu, kako ljudi, tako i životinja.

Povećanjem broja leukocita, odnosno nespecifičnom obranom organizam nastoji savladati mikroorganizme koji su ušli u organizam i uzrokovali upalu. Pojavom upale u vimenu reagira krvotvorni sustav koji krvlju u vime doprema leukocite radi saniranja upale. Iz krvi i drugih okolnih tkiva leukociti normalno prelaze u alveole i mliječne kanale vimena, a pojavom upale njihov se broj u vimenu i u mlijeku već za 2 sata jako povećava. Međutim, životni vijek leukocita je kratak (manje od 24 sata) pa, da bi se zamijenili propali leukociti, moraju se stvoriti novi. Što je upalom zahvaćeno više tkiva, to će u mlijeku biti više leukocita.

SOMATSKE STANICE I NJIHOVO PODRIJETLO

Somatske stanice se sastoje od odljuštenih epitelnih stanica mliječnih kanala i stanica krvi (leukocita) te su indirektan pokazatelj higijenske kvalitete mlijeka. Somatske stanice su prirodni, fiziološki sastojak mlijeka koji ne utječe znatno na količinu, kemijski sastav i preradbene osobine mlijeka - SVE DO ODREĐENE VRIJEDNOSTI. Dakle, somatske stanice su uvijek prisutne u mlijeku, a do značajnog povećanja njihova broja dolazi u slučaju infekcije vimena ili ozljede. Normalna je pojava da se površni slojevi sluznice mliječnih kanala ljušte i nadomještaju novim slojem stanica. Tako u mlijeku koje je iz zdravog (neinficiranog) vimena nalazimo odljuštene epitelne stanice te leukocite prispjele iz spleta kapilara žljezdanog dijela vimena. Samo 10 – 20 % od ukupnog broja somatskih stanica u mlijeku su stanice vimena (epitelne stanice) koje se u mlijeko normalno izlučuju, dok ostalih 80 - 90 % čine stanice krvi: makrofagi, polimorfnonuklearni - neutrofilni leukociti i limfociti.

Određivanje broja somatskih stanica u mlijeku važno je za:
- uzgajivače (kao indikator zdravstvenog stanja mliječne žlijezde),
- prerađivače mlijeka (indikator kvalitete mlijeka),
- potrošače (indikator zdravstvene ispravnosti mlijeka),
- provođenje selekcije
Granična vrijednost broja SS u kravljem mlijeku odavno je utvrđena (400000/ml). Broj somatskih stanica u mlijeku neinficiranih ovaca i koza je viši nego u mlijeku neinficiranih krava, što je posljedica različitih fizioloških, genetskih i patoloških stanja. U krava se na osnovi broja somatskih stanica relativno sigurno može utvrditi zdravstveno stanje vimena, odnosno subklinička upala (mastitis), dok u slučaju kozjeg i ovčjeg mlijeka treba biti oprezan. Za razliku od goveda, prilikom sekrecije mlijeka, osobito u koza, dolazi do izlučivanja većeg broja citoplazmatskih čestica (epitelnih stanica) u mlijeko. Zbog toga se iste metode određivanja broja somatskih stanica u kravljem mlijeku ne mogu precizno primijeniti za ovčje i kozje mlijeko pa postoji potreba za odvojenim standardima.

FAKTORI KOJI UTJEČU NA BROJ SOMATSKIH STANICA U MLIJEKU

Upala vimena (mastitis): Na povećanje broja somatskih stanica u mlijeku svih preživača najviše utječe upala mliječne žlijezde uzrokovana infekcijom patogenim mikroorganizmima (u 95 % slučajeva riječ je o bakterijama) koji u vime mogu dospjeti na tri načina: preko sisnog kanala, preko povreda na koži i krvlju s bilo kojeg mjesta u organizmu. Gotovo uvijek mikroorganizmi u vime ulaze kroz sisni kanal tijekom ili između dviju mužnji, kao i u razdoblju suhostaja. Nakon izmuzivanja zadnjih mlazeva, na
ulasku u sisni kanal često se zadržava kapljica mlijeka u kojoj se između dviju mužnji umnažaju bakterije koje zatim lako mogu ući u vime i dovesti do njegove upale.

Inficirano vime predstavlja rasadište patogenih bakterija s kojega se zaraza širi na zdrave životinje. Skriveni ili subklinički oblici upala vimena opasniji su i mnogo učestaliji od vidljivih ili kliničkih. Klinički mastitis je lako dijagnosticirati na osnovi kliničkih znakova ili promjena na vimenu, kao i organoleptičkih promjena mlijeka, dok se za utvrđivanje subkliničkog mastitisa preporučuju različite metode: mastitis test i određivanje broja somatskih stanica, a najpreciznija metoda je izolacija patogenih bakterija u mlijeku (bakteriološka pretraga mlijeka).

Koagulaza negativni stafilokoki (u koje se ubrajaju: S. chromogens, S. hycus, S. epidermis, S. Simulans i S.warneri) predstavljaju oko 80 % od ukupnog broja izoliranih bakterija u mlijeku ovaca i koza (bakteriološki pozitivni uzorci). Na osnovi broja SS u ovaca i koza ne da nije moguće utvrditi koji patogen je uzrokovao mastitis, već i to je li uopće riječ o infekciji vimena. Naime, kozje mlijeko koje ima povećan BSS, a ne sadrži patogene mikroorganizme nije mastitično, već se radi o nespecifičnom mastitisu i u tom se slučaju koze ne tretiraju antibioticima. Granična vrijednost broja somatskih stanica, koja bi bila pouzdana za razlikovanje infekcije vimena u mliječnih ovaca i koza, nije do danas definirana. Pojedini autori navode vrijednosti od 250.000/ml; zatim od 500.000/ml ili čak od 1.500.000/ml mlijeka. Ako je u uzorku mlijeka iz pojedine polovice vimena utvrđen povećan broj somatskih stanica, potrebno je iz iste polovice vimena također uzeti uzorak mlijeka za bakteriološku pretragu mlijeka kako bi se izolirao mogući uzročnik upale vimena i s pripadajućim antibiogramom. Naime, ovčje, kao i kozje vime sastoji se od dva odvojena mamarna kompleksa (polovice) koji su anatomski i fiziološki potpuno neovisni pa infekcija ili upala koja zahvati jednu polovicu vimena se ne mora nužno prenijeti na drugu. Isto tako, niti proizvodnja mlijeka u obje polovice vimena ne mora biti ista, iako je poželjno da su obje polovice vimena što ujednačenije po razvijenosti i po količini proizvedenog mlijeka.
Somatske stanice u ovčjem i kozjem mlijeku
Osim patoloških uzročnika, na broj somatskih stanica u mlijeku utječu brojni vanjski čimbenici:
Pasmina: Raspon broja somatskih stanica koji razlikuje zdravo od inficiranog vimena je različit između pojedinih pasmina.
Stado: Unutar iste pasmine broj somatskih stanica značajno varira između različitih stada, što je najčešće posljedica različitih higijenskih i sanitarnih uvjeta držanja životinja i proizvodnje mlijeka koji vladaju na farmama.
Mužnja: Općenito se smatra da mlijeko dobiveno ručnom mužnjom ima veći BSS, za razliku od mlijeka dobivenog strojnom mužnjom. Međutim, BSS u mlijeku jutarnje mužnje je za 7 – 22 % viši u odnosu na večernju mužnju. Međutim, ako su razmaci između uzastopnih mužnji nejednaki, više SS je u mlijeku večernje mužnje. Prvi mlazevi mlijeka sadrže više SS nego posljednji mlazevi.
Stadij laktacije i sezona: Broj somatskih stanica povećan je u kolostrumu u odnosu na normalno mlijeko, dok s odmicanjem laktacije BSS u mlijeku se povećava. Budući da je proizvodnja mlijeka u ovaca i koza sezonskog karaktera, najniži broj somatskih stanica utvrđen je u razdoblju od prosinca do ožujka, a najviši u kolovozu i rujnu kada i završava laktacijska proizvodnja mlijeka.
Redoslijed laktacije: Porastom redoslijeda laktacije i dobi ovaca i koza broj SS se također povećava.
Veličina legla: Ovce i koze s većim leglom imaju više SS u odnosu na one s jednim mladunčetom.

Kao posljedica promjena u kemijskom sastavu mlijeka uzrokovanih mastitisom, također se pogoršavaju preradbene osobine mlijeka u proizvodnji sira
UTJECAJ BROJA SOMATSKIH STANICA NA PROIZVODNJU, KEMIJSKI SASTAV I OSOBINE MLIJEKA

Kao posljedica kliničkog ili subkliničkog mastitisa proizvodnja mlijeka u mliječnih grla se smanjuje i do 60 %, a može biti uzrokom i postnatalnih gubitaka janjadi. Povećanje broja somatskih stanica uzrokovano mastitisom ne samo da smanjuje količinu proizvedenog mlijeka, već mijenja i njegov kemijski sastav. Uzrok tomu je smanjenje sintetske aktivnosti mliječnih alveola vimena, kao i smanjenje permeabiliteta mliječnog epitela koji uzrokuje prolaz sastojaka krvi izravno u mlijeko. Sadržaj suhe tvari, mliječne masti i laktoze se smanjuje. Što se tiče bjelančevina, sadržaj kazeina u mlijeku se također smanjuje, dok se sadržaj bjelančevina mliječnog seruma povećava. Kao posljedica promjena u kemijskom sastavu mlijeka uzrokovanih mastitisom, također se pogoršavaju preradbene osobine mlijeka u proizvodnji sira. Mlijeko od mastitičnih životinja namijenjeno proizvodnji sira se sporije zgrušava, formirani gruš je mekan, loše kvalitete i gorak, a zbog povećanog gubitka masti u sirutki smanjena je količina proizvedenog sira (povećava se randman sira).


Upravljanje reprodukcijom temelj uspješne kozarske proizvodnje
Kozarstvo - Upravljanje reprodukcijom temelj uspješne kozarske proizvodnje


S više jaradi tek se zaradi!
Prerani pripust obično rezultira smanjenom ukupnom životnom proizvodnjom i kasnijim zastojem u razvitku koza, zatim povećanom neot-pornošću na bolesti, otežanim porodom i zaostajenjem posteljice, kao i sitnijim i manje vitalnim potomstvom
Javi prijateljima
Objavljeno 19.11.2012. |  Agro-hit - časopis za regionalni ruralni razvoj i ekologiju › stocarstvo › cijena_mlijeka_promemorija_i_dalje_ostaje_na_snazi


Piše: Zvonimir Prpić, dipl. ing.
Foto: Danijel Ružić

Uspješnost i ekonomičnost kozarske proizvodnje, bez obzira na proizvodni cilj (meso, mlijeko) uvjetovana je reproduktivnim odlikama životinja. Naime, proizvodnja mesa izravno je određena brojem grla, odnosno brojem dobivene mladunčadi, dok je početak laktacije fiziološki uvjetovan porodom. Reproduktivne odlike koza određene su pasminom, odnosno genotipom, ali još više djelovanjem različitih okolišnih čimbenika (npr. hranidba, trajanje dana, sezona).

Kozarska proizvodnja u Hrvatskoj je uglavnom kombiniranog proizvodnog tipa (mlijeko/meso ili meso/mlijeko) pa je uz što veću proizvodnju mlijeka cilj uzgajivača dobiti što više jaradi po plotkinji, što je moguće postići ranijim pripuštanjem mladih koza (jarica) i što duljim držanjem u rasplodu, skraćivanjem trajanja međujaridbenog razdoblja, odnosno povećanjem učestalosti jarenja te povećanjem broja živoojarene jaradi u leglu.

PRIPREMA KOZA ZA PRIPUST

Mogućnost čovjekove (uzgajivačeve) kontrole i upravljanja reprodukcijom koza, odnosno čitavog stada najveća je tijekom pripusne sezo-ne, odnosno tijekom pripreme koza i jarčeva za pripust. Dobro provedena priprema koza i jarčeva za pripust rezultira kraćim trajanjem pripusta, izraženijim znakovima tjeranja, većim brojem ovuliranih jajnih stanica, olakšanom koncepcijom i malim postotkom preganjanja, dobrom plodnošću i većim brojem živoojarene i vitalne jaradi, što je preduvjet za ekonomičnost i uspješnost svake kozarske proizvodnje, bez obzira na veličinu i intenzitet.

Pojava spolnog žara ili estrusa u koza traje od 12 do 24 sata, ali i dulje (36 i više sati), ovisno o pasmini, hranidbi i nazočnosti jarca. Koze je najbolje pripustiti 12 do 24 sata nakon prvih znakova tjeranja
Dokazano je kako kvalitetna hranidbena priprema koza za pripust osigurava intenzivnije tjeranje, zatim ovulaciju većeg broja jajnih stanica, čime se povećava uspješnost koncepcije, smanjuje embrionalna smrtnost, a samim tim se povećava broj dobivene jaradi i plodnost stada. Ukoliko su koze prije pripusta u slabijoj tjelesnoj kondiciji (mršave), potrebna im je kvalitetna paša (lucerna, djetelina) i dodatno prihranjivanje krepkim krmivima tri tjedna prije pripusta.

Pravilna priprema koza za pripust obuhvaća:
• odabir roditeljskih parova, ovisno o uzgojnom cilju (meso, mlijeko ili kombinirana proizvodnja meso/mlijeko)
• pregled stada i izlučivanje starijih i ostalih (škart) grla (bolest, slaba proizvodnost, eksterijerni nedostatci i sl.)
• zasušivanje muznih koza
• izdvajanje mršavih koza iz stada i pripremu za pripust pojačanom (flushing) hranidbom
• koze koje su prije pripusne sezone predebele treba hraniti slabijim obrokom kako bi postigle rasplodnu kondiciju
• preventivna tretiranja protiv unutrašnjih i vanjskih parazita te vitamiziranje koza.


POJAVA SPOLNE ZRELOSTI - PUBERTETA

Ranijim pripuštanjem mladih koza (jarica) i što duljim držanjem u rasplodu se povećava ukupna životna proizvodnja plotkinje, i to ne samo mesa, već i mlijeka. Za prvi pripust mlada jarica mora biti ne samo spolno, već i tjelesno spremna. Općenito, tjelesna masa treba iznositi 60 do 75 posto mase odraslih, tjelesno potpuno razvijenih koza. To primjerice znači da bi tjelesna masa mladih sanskih koza pri prvom pripustu trebala iznositi oko 40 kilograma. Prerani pripust obično rezultira smanjenom ukupnom životnom proizvodnjom i kasnijim zastojem u razvitku koza, zatim povećanom neotpornošću na bolesti, otežanim porodom i zaostajenjem posteljice, kao i sitnijim i manje vitalnim potomstvom. U koza uzgajanih u Hrvatskoj (npr. francuska alpina, sanska, togenburška koza, burska koza) pubertet se javlja u dobi od 6 do 8 mjeseci, dok se u kasnozrelih pasmina (primjerice, pigmi koza u Africi) u dobi između 1. i 4. godine.

SPOLNI CIKLUS I OTKRIVANJE ESTRUSA

Važna reproduktivna odlika koza uzgajanih u Hrvatskoj jest sezonska poliestričnost, odnosno pojava tjeranja i ovulacije u određeno doba godine. U umjerenim klimatskim uvjetima to je najčešće krajem ljeta, tijekom jeseni i početkom zime (kolovoz-prosinac), što se poklapa s skraćivanjem trajanja dana (dnevne svjetlosti). U pasmina koza koje se uzgajaju u Hrvatskoj za proizvodnju mlijeka (primjerice, alpina i sanska koza) razdoblje anestrije traje od veljače do svibnja, dok su lipanj i srpanj prijelazno razdoblje.

U toplijim krajevima (priobalje i otoci) uzgajivači nastoje dobiti jarad što prije, u siječnju ili veljači, a u kontinentalnom dijelu nešto kasnije, u ožujku ili travnju, kako bi se početak laktacije i uzgoja mlade jaradi prilagodio početku bujanja proljetne vegatacije. Naprotiv, postoje pasmine koza koje se mogu kontinuirano tjerati i pripuštati tijekom cijele godine (ili gotovo cijele godine), što je osobito karakteristično za koze uzgajane u tropskim i suptropskim krajevima (npr. burska i anglo-nubijska koza). Međutim, i u takvih pasmina pojavnost estrusa nije ista tijekom cijele godine. Tako npr. u burskih koza, učestalost pojave estrusa u kolovozu iznosi 71 posto, dok je učestalost estrusa u ožujku svega 30 posto. Spolni ciklus (razdoblje od pojave prvih znakova tjeranja i ovulacije pa do pojave drugog estrusa) u koza traje 18 do 21 dan. Slično kao i u ovaca, spolni ciklus je pod utjecajem sezone pa je dulji za vrijeme zimskih i suhih mjeseci, a kraći u toplom i kišnom razdoblju. Također, početkom i krajem pripusne sezone spolni ciklus je često kraći (traje 15 do 17 dana) u odnosu na vrhunac spolne aktivnosti (jesen). Pojava spolnog žara ili estrusa u koza traje od 12 do 24 sata, ali i dulje (36 i više sati), ovisno o pasmini, hranidbi i nazočnosti jarca.

U zdravih i dobro pripremljenih ko-za za pripust vanjski znakovi tjeranja su dobro izraženi, a očituju se sljedećim znakovima: ženke su nemirne, osluškuju, ogledavaju se i glasaju (mekeću), miču repom, smanjena im je konzumacija hrane i češće mokre, traže jarca i dopuštaju skok, a vulva im je nabrekla i iz nje se cijedi vaginalna sluz. Vaginalnim pregledom, na osnovi promjena gustoće i boje sluzi se može utvrditi u kojoj se fazi estrusa životinja nalazi. Tijekom estrusa, vaginalna sluz je u obliku rijetke i bistre tekućine. Krajem estrusa i nakon ovulacije vaginalna sluz postaje gusta i mutna te sadrži orožnjale stanične elemente.

Ovulacija u koza se javlja pred kraj estrusa pa je stoga koze najbolje pripustiti 12 do 24 sata nakon prvih znakova tjeranja. Veća je sigurnost da će životinja koncipirati primjenom dvokratnog pripusta: ženku prvi put treba pripustiti 12 sati, a drugi put 24 sata nakon prvih znakova tjeranja. Dvokratni pripust je moguće kontrolirati samo kada se koristi “skok iz ruke” ili umjetno osjemenjivanje.

MEĐUJARIDBENI RAZMAK

Interval između dva uzastopna jarenja (međujaridbeno razdoblje) koji se sastoji od servisnog razdoblja (vrijeme od jarenja do koncepcije) i razdoblja gravidnosti, bitan je pokazatelj reproduktivne učinkovitosti, ali i ukupne ekonomičnosti kozarske prozvodnje. Naime, skraćivanjem međujaridbenog razdoblja povećava se ukupni broj dobivene jaradi po plotkinji, a samim tim se poveća i količina proizvedenog mesa (važno u stadima namijenjenim proizvodnji mesa). S obzirom na činjenicu da je trajanje gravidnosti fiziološki uvjetovano i uglavnom slično između različitih pasmina (trajanje od 143 do 153 dana, odnosno 5 mjeseci), jedini način da se smanji međujaridbeno razdoblje jest postizanje što brže koncepcije nakon partusa ili poroda. Pri planiranju razdoblja od poroda do osjemenjivanja koza na umu treba imati činjenicu da je pojava prvog fertilnog estrusa nakon partusa uvjetovana, između ostalog, trajanjem razdoblja sisanja. Naime, u koza čija je jarad kasno odvojena od majki, interval od poroda pa do prvog estrusa je značajno duži nego u koza s rano odvajanom jaradi.

Izvansezonska stimulacija estrusa (izvan sezone pripusta) provodi se u stadima namijenjenim proizvodnji mesa radi skraćenja međujaridbenog razmaka i povećanja indeksa jarenja (dva jarenja u jednoj godini ili tri jarenja u dvije godine). Unatoč u ovom radu navedenim mogućnostima kontrole i upravljanja reprodukcijom koza, reproduktivne odlike koza uzgajanih u Hrvatskoj još uvijek bitno zaostaju za odlikama istih pasmina uzgajanih u drugim zemljama.

Hormonalnim tretiranjem koza s ciljem postizanja istodobnog tjeranja i pripusta većeg broja koza te istodobnog jarenja dobivamo:
• ujednačen početak laktacije, čime se olakšava tehnološki proces proizvodnje mlijeka (organizacija mužnje, ujednačena hranidba prema fazama laktacije, olakšano odbiće i odvajanje jaradi od majke i dr.)
• ujednačenu dob i masu jaradi pri odbiću, lakša organizacija klanja ili prodaje jaradi za tov.


Kategorije

Iz sadržaja rubrike


Najave događaja
Bjelovarski sajam
DOBRE EKO-VIJESTI
elenHEP se uključio u kampanju poticanja razvoja elektroauto industrije elen punjačima za električne automobile, postavivši ih u Labinu i Vukovaru, gradovima partnerima. ◆