Berislav Vrkljan
Ekološka proizvodnja hrane


Iskoristimo vlastitu zaostalost!
Mr.sc. Berislav Vrkljan, nadzornik u ekološkoj proizvodnji Bioinspekta d.o.o. iz Osijeka: "Naša je sreća što smo ostali s čistim okolišem i očuvani od zagađenja kakvog imaju u industrijski razvijenim zemljama pa je puno lakše doći do eko-proizvoda. Mi bismo to sada trebali iskoristiti! To je dobra prilika, jer čim se riješi tržište, slijedi uspjeh."
Javi prijateljima
Objavljeno 20.11.2012. |  Agro-hit - časopis za regionalni ruralni razvoj i ekologiju › intervjui › udruga_proizvoacha_mlijeka_osjechko_baranjske_zhupanije


Razgovarao i fotografirao: Tugomir Pemper

Prema podacima trenutno je jedan posto ekološke proizvodnje u Hrvatskoj u odnosu na površinu, a otprilike oko 800 proizvođača upisano je u registar ekoloških proizvođača. Njihov se broj iz raznoraznih razloga iz godine u godinu ne mijenja. Jedan dio je vrlo brzo ispisan jer nisu bila ispunjena njihova očekivanja ili nisu uspjeli opstati, neki su ostali bez zemljišta, a jedan dio se nije htio boriti sa složenošću ekološke proizvodnje. Bjelovarsko-bilogorska županija i druge županije u okruženju Zagreba imaju dobre pretpostavke za ekološku proizvodnju obzirom na blizinu velikog broja potencijalnih kupaca, odnosno, mogućnost plasmana u velikom broju specijaliziranih prodavaonica koje nude takvu vrstu proizvoda.

U Hrvatskoj samo jedan posto ekološke proizvodnje koja se sve više traži na turističkom tržištu
- Naša je sreća što smo ostali s čistim okolišem i očuvani od zagađenja kakvog imaju u industrijski razvijenim zemljama pa je puno lakše doći do eko-proizvoda. Mi to sada trebamo iskoristiti! To je dobra prilika, jer čim se riješi tržište, slijedi uspjeh - tako govori Mr.sc. Berislav Vrkljan, nadzornik u ekološkoj proizvodnji Bioinspekta d.o.o. iz Osijeka, koji je mnogo više od nadzornika u ekološkoj proizvodnji.

Na početku našeg razgovora podsjeća da njegovi počeci i počeci njegovih kolega u ekološkoj proizvodnji sežu u 1997. godinu, kada je osnovana Udruga BIOPA, udruga za organsko-biološku proizvodnju ili ekološku poljoprivredu. To je jedno te isto, ovisi koja se zemlja odlučila za koju terminologiju. Hrvatska se opredijelila za termin ekološka proizvodnja, ali ako se čuje npr. organska rajčica ili ekološka rajčica, to je jedno te isto. Nijemci i Austrijanci govore biološki, sjeverne zemlje koriste termin organski itd.

BIOPA je u Osijeku krenula 1997. godine, kada je u Hrvatskoj bio vrlo mali broj proizvođača koji su bili u tim standardima. Tada još u Hrvatskoj nije bilo zakonske regulative. Pioniri te proizvodnje koristili su u svojoj proizvodnji svjetske standarde za ekološku proizvodnju. BIOPA je najprije krenula s edukacijom proizvođača, išla po selima i organizirala predavanja, upoznavala ljude što je to ekološka proizvodnja i paralelno s tim u Hrvatskoj je počelo stvaranje zakonske regulative. U Ministarstvu su preko raznih povjerenstava u kojima su bili tada poznati stručnjaci, među kojima i profesor Šamota s Agronomskog fakulteta u Osijeku i ostali pioniri ekološke proizvodnje okupljeni oko BIOPE, uspjeli kreirati zakonsku regulativu koja je većim dijelom preslikana iz europske regulative. Godine 2001. je izišao prvi zakon o ekološkoj proizvodnji u Narodnim novinama broj 12. Naravno da zakon bez pravilnika nije zakon pa su slijedom toga postupno nastali i pravilnici o biljnoj i životinjskoj proizvodnji i preradi.

TP: Nakon edukativnog rada u BIOPI koji je stvorio mogućnost samozapošljavanja, a što je činjeno uz puno truda i rada na terenu, slijedila je kontrola i certifikacija da i kupac može prepoznati eko-proizvod...

- Ljudi nisu dovoljno informirani, ali oni u sistemu redovito su obavještavani što im je činiti i podsjećamo ih redovito da na nešto ne zaborave u procesu proizvodnje. Tu su i sve brojnije udruge...

TP: Možemo li proizvesti dovoljne količine ekološke hrane za potrebe turizma, kako bi nam upravo ta ekološka ponuda zainteresirala europske goste za dolazak u Hrvatsku, tako da zapravo imamo izvoz na kućnom pragu?

- Dakako da možemo! Međutim, u ovom trenutku nisam siguran da imamo dovoljno proizvoda kada se javi ozbiljan kupac i kaže da treba određenu količinu ili široku paletu proizvoda. Proizvođači moraju biti svjesni da se moraju udruživati, pojedinačno ne mogu opstati, a niti se ozbiljnije pojaviti na tržištu i konkurirati. Unatoč povijesnim lošim primjerima udruživanja, kao što su bile zadruge i slično, moraju se zaboraviti negativnosti udruživanja. Hoće li to biti udruge, zadruge, klasteri, ulaskom u Europsku uniju samostalno neće moći opstati. A imamo kapacitete.

Proizvođači moraju biti svjesni da se moraju udruživati, pojedinačno ne mogu opstati, a niti se ozbiljnije pojaviti na tržištu i konkurirati
TP: Kako zainteresirati veći broj ljudi za eko-proizvodnju u što kraćem vremenu kako bismo se doveli u povoljniju situaciju na tržištu i proizvodili za poznate kupce, obzirom da je trajnost takvih proizvoda kratka?

- Svjesni smo činjenice da Europa sve veći naglasak stavlja na ekološku proizvodnju i ruralni turizam, na sve ono okrenuto prirodi, sve više i više, iako su desetljećima ispred nas. Ulazak u EU nama je veća prigoda za uspjeh ekološke nego konvencionalne proizvodnje. Kapacitete imamo, i što je važno, imamo kontinentalni i sredozemni dio Hrvatske za različite vrste i najširu paletu eko-proizvoda. Ljudi moraju prepoznati programe. Na primjer, Ministarstvo je prošle godine povećalo poticaje po hektaru s tri na pet tisuća kuna u eko-proizvodnji. Sve kulture imaju jednak poticaj. Treba težiti mješovitoj proizvodnji i u ekološkom stočarstvu i u biljnoj proizvodnji, ali se nadam da će u budućnosti proizvođači stvoriti takve uvjete da neće ovisiti o potporama. Mi smo prije dvije godine bili u okolici Hamburga i pitali jednog proizvođača kako je s poticajima, a on je rekao da ne ovisi o poticajima jer ga njegova proizvodnja hrani.

TP: Kako povećati broj kupaca ekološki proizvedene hrane?

- Nije bitna samo edukacija proizvođača, nego ju trebaju i potrošači. Potrošaču treba pružiti dovoljan broj informacija da može razlučiti i donijeti odluku kako će koristiti eko-hranu zbog određenog razloga. Problem je što su kupci koji se odluče za kupovinu eko-proizvoda oni starije populacije ili bolesni ljudi i oni koji imaju nešto više novca, iako kod nas nije tako velika razlika u cijenama ekološke hrane i konvencionalne kao što je u inozemstvu gdje je od 30 do 80 posto razlika, ovisno o kojoj je vrsti proizvoda riječ. Kod nas je bila simbolično veća cijena, kako bi se privuklo ljude i više se išlo na kvalitetu. Da ljudi spoznaju da je to to i stvore naviku kupovanja. Nama se bolje isplati proizvoditi eko-hranu i prerađevinu koju bi prodavali na EU-tržištu, nego konvencionalnu hranu.

U ovom trenutku za našeg proizvođača koji proizvodi prema hrvatskim zakonima i koristi hrvatsku eko-oznaku na svom proizvodu, to vrijedi samo za područje Hrvatske. Ako želi izvoziti van u bilo koju zemlju EU ili dalje, ne može to činiti pod tim znakom. Morao bi raditi po EU regulativi. Imamo mi i takve koji rade po EU eko-standardima. Kada uđemo u EU, onda će to biti lakše jer će svi proizvoditi po istim standardima. Neće biti takvih administrativnih zapreka s dvostrukim standardima. Mi smo otpočetka u svojim planovima razvoja, osim savjetodavne službe, osposobili ljude i za kontrolu i certifikaciju za europske propise, ali smo morali osnovati novu pravnu osobu da ne budemo u sukobu interesa. Ne možemo i savjetovati i izdavati certifikate. Stoga smo osnovali Bioinspekt. Za proizvođače koji žele izvoziti, mi dajemo standarde i zatim certifikate da to mogu učiniti. Cilj je prvenstveno razviti površine u Hrvatskoj, povećati tu proizvodnju.

TP: Od početka ste u tome. Jeste li očekivali veći interes i veću proizvodnju od sadašnje?

- Mislio sam da će to ići daleko brže, da će biti veći broj proizvođača u spomenutom desetogodišnjem razdoblju razvoja eko-proizvodnje. Jako puno smo imali problema u prvim pionirskim pokušajima dok su osiguravani svi standardi i uvjeti za proizvodnju. Prije svega, nije bilo zakona, nije bilo poticaja, nije bilo ni organskih zaštitnih sredstava ni organskih gnojiva. Tržište nerazvijeno. Nakon ovih deset godina vidi se napredak, ali smo očekivali da će ići brže. Tržište diktira sve. U trenutku kada tržište bude daleko više razvijeno u ekološkim proizvodima, bit će to pravi bum. I u Europi su imali porođajne muke, iako su se eko-proizvodnjom počeli baviti prije četrdesetak godina. Dok nisu veliki trgovački centri odlučili prodavati ekološki proizvedenu hranu, nije bilo rezultata. Oni su došli do vrhunaca svoje profitabilnosti s konvencionalnim vrstama proizvoda i onda su tražili nešto posebno novo... posebno povezano sa zdravljem. Ljudi gledaju preusko na ekološke proizvode. Nisu to samo gotovi proizvodi raznih vrsta povrća i voća, nego je riječ o proizvodnji u funkciji čuvanja okoliša, od očuvanja tla i biološke raznolikosti. Ekološka proizvodnja je jedan drugačiji način gospodarenja – jedan drugačiji odnos prema čuvanju okoliša. Naša je sreća što smo ostali s čistim okolišem i očuvani od zagađenja kakvog imaju u industrijski razvijenim zemljama i puno lakše je doći do eko-proizvoda. Mi bismo to sada trebali iskoristiti!

TP: Koliko će nam godina trebati da se dovedemo na višu razinu ekološke proizvodnje?

- To je nemoguće reći. Napredak se vidi iz godine u godinu. Sve se više proizvođača odlučuje na tu proizvodnju. Ljudi se javljaju sve više i pitaju na koji način mogu postati eko-proizvođači. Mislim da gledajući EU integracije Hrvatska ima veću šansu u ekološkoj proizvodnji i na tržištu Europe, nego u konvencionalnoj poljoprivredi jer teško je konkurirati na svjetskom tržištu konvencionalne hrane. Naša su tla očuvana, kao i okoliš, i imamo priliku uz razvoj ruralnog turizma s ponudom ekološke hrane. Prije pet godina je jedna strategija napravljena, međutim, nije zaživjela. Nerealno je bilo očekivanje da se do 2010. godine stvori 10 posto ekološke proizvodnje. Neka mi za par postotaka povećamo proizvodnju, to je uspjeh. Ti se postoci i u Europi kreću do desetak posto. U idućih nekoliko godina povećanje od nekoliko postotaka bit će dovoljno. Moramo razlikovati broj proizvođača prema površini i količini eko-proizvoda. Austrija je najveća po ekološkoj proizvodnji. Ima 17 posto ekološke proizvodnje, ako se gleda prema broju farmi, a ako se gleda po hektarima, 14 posto. U strategiji bi trebao biti cilj da eko-proizvodnju dignemo na tu razinu da zadovoljimo potrebu naših građana koji se žele hraniti tom vrstom hrane i da imamo dovoljno za turističku ponudu i strane goste koji žele takvu vrstu hrane, s kojom na neki način možemo povećati broj turista iz inozemstva, a povećati i zaradu od turizma. Mi možemo svu našu proizvodnju plasirati u našoj zemlji. Svaki hotel koji bi htio imati pet zvjezdica mora imati na svom meniju ekološki meni. Isto tako i u trgovačkim centrima treba proširiti prodaju ekoloških proizvoda, uz dakako i prodaju na mjestu proizvodnje u ekološkim gospodarstvima, tu je čak i internet-prodaja, koje će biti sve više.

TP: Kako prepoznati ekološki proizvod i biti siguran da je na polici upravo ekološki proizvod?

- Svatko tko dođe na tržnicu ili u prodavaonicu ekoloških proizvoda mora pogledati da li taj proizvod ima na sebi eko-znak na kojem piše: ekološki proizvod Hrvatske. Mora biti deklariran i označen na propisan način. Na taj se način stječe povjerenje kupaca. Tko god govori da ima ekološki proizvod, a nema potvrdice ili certifikata, a niti taj znak, znači da vara. Takvog proizvođača može kazniti tržišna inspekcija. Često se na tržnicama čuje da netko prilikom prodaje tvrdi to nije prskano, nije gnojeno, no to nije sve, u ekološkoj proizvodnji daleko je više pravila i standarda koji se moraju poštivati, a moraju se naučiti. I količine stajskog gnoja su propisane...

KAKO POSTATI EKOLOŠKI PROIZVOĐAČ?

TP: Što treba napraviti netko tko raspolaže zemljištem ukoliko želi postati ekološki proizvođač?

- Birokratski bi to značilo da postupak počinje pripremom dokumentacije. Mora najprije ući u upisnik ekoloških poljoprivrednih proizvođača koji vodi svaka županija. Nakon toga slijedi prikupljanje dokumentacije o pravu korištenja određenog zemljišta, bilo kao vlasnik ili kao zakupac ili koncesija. Nakon toga slijedi stručni nadzor nadzornom stanicom. Na mrežnim stranicama Ministarstva i u Narodnim novinama su upisane sve nadzorne stanice u Hrvatskoj. Mi smo u Osijeku. Ima ih u Zagrebu, Dalmaciji i Istri. Nema ograničenja u pokrivanju područja, tako da svaka od tih stanica može biti nadležna na području cijele Hrvatske. Mi izlazimo na teren. Pregledavamo i od tog trenutka proizvođač se mora pridržavati standarda u ekološkoj proizvodnji i zakona o ekološkoj proizvodnji. Na kraju svoje proizvodnje, mora dobiti potvrdnicu, i to svake godine. Mora u jednoj godini imati obavezni stručni nadzor i na kraju dobije potvrdnicu na kojoj piše koju proizvodnju je ostvario, koju vrstu i u kojoj količini. Mi možemo doći i nenajavljeno na imanje i više puta, tako da ne bi došlo do nekih radnji suprotnih zakonu ili na dojavu, ima takvih slučajeva.

TP: Koliko treba vremena proći od upisa zemljišta do ekološkog proizvoda?

- Postoji prelazno razdoblje kada proizvođač prelazi s konvencionalne na ekološku proizvodnju i dobivanje ekološkog statusa. To prelazno razdoblje je različito i ovisno o vrsti proizvodnje. Za jednogodišnju vrstu biljne proizvodnje to traje dvije godine, a za višegodišnje nasade, kao što je jabuka i slično, tri godine. Eko-proizvođač se može postati bilo s novim nasadom ili već postojećim koji je u rodu. U jednom i drugom slučaju proizvođač ostvaruje pravo na poticaje. Taj proizvod u prelaznom razdoblju je različito deklariran, odnosno, različito se označuje. Primjerice, na papriku se u prvoj godini prelaznog razdoblja ne stavlja eko-znak. Kada prođe razdoblje od dvije godine, onda se na deklaraciji piše ekološki proizvod i stavlja se znak. Od izvršenog prvog stručnog nadzora počinje teći prelazno razdoblje. Bilježi se posljednja primjena mineralnih gnojiva i primjena kemijskih sredstava kao što su pesticidi i od tog stručnog nadzora moraju se pridržavati tog prelaznog razdoblja. Nažalost, to mnogi ne znaju i kruže krive informacije da budući eko-proizvođači moraju ostaviti zemljište tri godine na odmoru da bi ga se uključilo u eko-proizvodnju. To nije točno. Vi, ako ste u 2009. godini proizvodili kukuruz koji je skinut u desetom mjesecu, to nije zapreka da se sada u veljači odlučite uključiti u ekološku proizvodnju. Ne mora se čekati. Zato i postoji terminologija prelazno razdoblje kao vrijeme prilagodbe u kojem na proizvodu ne može biti eko-znak, ali da proizvođač može prevladati to razdoblje pomažu poticaji, naravno, uz poštivanje standarda eko-proizvodnje. Primjenom ekoloških zaštitnih sredstava, gnojiva i ostalog. U EU je isto tako.

GDJE SMO SADA?

Hrvatska je uskladila svoje zakone s Europskom unijom i zahvaljujući pionirima ekološke proizvodnje, među kojima je i naš sugovornik Berislav Vrkljan. I u europskim zakonima kojima smo se dobrim dijelom već prilagodili već se vrše određene izmjene i dopune. Izlaze novi standardi u kojima su neke nove izmjene i prilagodbe novonastalom stanju u svjetskoj ekološkoj proizvodnji. Tako da se i Hrvatska mora također tome prilagođavati. I u 2010. Hrvatska mora pratiti što se događa u Europi i nastaviti prilagođavati, odnosno, mijenjati tek nedavno donesene zakone.

KOJE SU PREDNOSTI EKOLOŠKE PROIZVODNJE?

Nov način suživota s prirodom! Ekološki (organski) uzgoj važan je za ljudsko zdravlje i za zdrav okoliš. Namirnice uzgojene na ovaj način sadrže vitalnu energiju za naše zdravlje i imunološki sustav. Povrće proizvedeno na ovaj način je slatko, jer ne sadrži u sebi puno dušika koji zelenom lisnatom povrću daje gorkast okus. Koncentracija suhe tvari je veća, što daje bolji okus povrću, jer nije gnojeno mineralnim gnojivom koje veže veću količinu vode, što izaziva brz rast i veću težinu. Nema ostataka pesticida ni teških metala, koji vrlo loše utječu na ljudsko zdravlje. Ekološki promatrano, nema zagađenja podzemnih voda ispiranjem mineralnih gnojiva. Nema erozije tla jer se plitko ore i drži pokriveno kulturom ili mulchom. Ne uništavaju se makro i mikroorganizmi otrovima, čime se stvara prirodna ravnoteža i omogućuje život pticama, leptirima, pčelama i drugim korisnim kukcima. U takvim uvjetima štetnici i bolesti se ne mogu pretjerano razmnožiti kao kod uzgoja u kojemu se koristi “kemija“. Biološki jake biljke štetnici mnogo manje napadaju. Može se reći da ekološka proizvodnja nije samo alternativni način proizvodnje. To je sasvim novi način življenja u suradnji s prirodom.


Iz sadržaja rubrike


Najave događaja
BC institut
DOBRE EKO-VIJESTI
cijepanje svjetlostiNanostrukturni materijali bi solarne panele učinili puno učinkovitijima nego što trenutno jesu, tvrde američki znanstvenici iz agencije DARPA. Mogli bi doći do iznad 50% učinkovitosti, koja je danas manja od 20%. Ideja je jednostavna: cijepanje sunčeve svjetlosti na njegove sastavnice, s ciljem da svaku od precizno podešenih solarnih ćelija dovedu do puno više razine učinkovitosti kada upijaju samo određenu boju. (www.treehugger.com) ◆