Časopis za ruralni razvoj i ekologiju - mrežno izdanje

Uzgoj povrća u zaštićenim prostorima

Piše: prof. dr. sc. Zdravko Matotan

U proizvodnji povrća na otvorenom može se utjecati samo na dio čimbenika neophodnih za normalan rast i razvoj, te se sve više razvija uzgoj povrća u zaštićenim prostorima, u kojima se na njih može znatno više utjecati i prilagoditi ih zahtjevima uzgajanih biljaka.

U zaštićenim se prostorima tijekom toplijeg dijela godine uzgaja povrće zahtjevnije prema toplini kao što je rajčica, krastavac ili paprika, dok se u hladnijem dijelu godine uzgajaju, što se tiče topline, manje zahtjevnije povrtne kulture kao što su salata ili luk.

U proizvodnji povrća koriste se različiti oblici zaštićenih prostora kao što su niski i visoki tuneli, plastenici i staklenici.

Niski tuneli su najčešće visine 50 centimetara i širine oko 1 metar. Konstrukcija se sastoji od metalnih, plastičnih ili drvenih lukova koji se postavljaju na fino pripremljenu gredicu, najčešće na razmak od 1 metra.

Plastenici su objekti zaštićenih prostora najčešće visine od 4,5 do 5,5 metara i širine od 6 do 12 metara. Sastoje se od metalne konstrukcije koju čine pocinčane cijevi, fiksnih betonskih ili mobilnih metalnih temelja i pokrova od folije.

Staklenici su zaštićeni prostori kod kojih se kao pokrovni materijal koristi staklo. Staklo od svih materijala koji se koriste u prekrivanju zaštićenih prostora propušta najviše svjetla, najbolje čuva toplinu unutar zaštićenog prostora i najtrajnije je. Za podizanje zaštićenih prostora pokrivenih staklom moraju se osigurati znatno jači temelji u odnosu na druge oblike zaštićenih prostora i znatno čvršća konstrukcija zbog same težine stakla.

Više pročitajte u drugom broju časopisa Agro-Hit.