Časopis za ruralni razvoj i ekologiju - mrežno izdanje

KRAVLJE LUDILO

Prof.dr.sc. Darko Ropac

Uzročnik je uvršten u posve novu skupinu mikroba nazvanu prioni. Do sada su najmanji poznati uzročnici zaraznih bolesti bili virusi. Međutim, godine 1980. američki znanstvenik dr. Stanley Prusiner otkrio je infektivne čestice manje od virusa koje se sastoje, koliko se dosada zna, isključivo od proteina pa ih je nazvao prioni. Prioni se umnažaju samo u živoj stanici a danas postoji više predpostavki o načinu njihova umnažanja.

Prioni su otporni prema temperaturi tako da ih kuhanje od nekoliko sati ne uništava potpuno. Otporni su na djelovanje dezinfekcijskih sredstava, ultraljubičastih i ionizirajućih zraka te na formalin. Ne mogu se laboratorijski uzgajati kao što se to mogu virusi na staničnim kulturama i sl. Uobičajeno je infekciju nekim mikroorganizmom dokazati pretragom krvnog seruma. Međutim, za infekciju ovim uzročnikom ne postoji serološka reakcija. Tek nedavno su opisane imunohistokemijske pretrage uzoraka tonzila (krajnika) kod sumnje na ovu bolest. Za dijagnozu se koristi ispitivanje određenih proteina u moždanoj tekućini (likvoru). Etiološka dijagnoza se redovito postavlja patohistološkom pretragom biopsije mozga nakon smrti.

Bolesti životinja uzrokovane prionima

1. Scrapie (engl: scrape=češati, strugati)

To je bolest ovaca koja je poznata u zapadnoj Europi već više od 200 godina. Javlja se enzootski u mnogim zemljama svijeta. Tako je utvrđena u Kanadi, USA, Kolumbiji, Južnoafričkoj Republici, Keniji, Somaliji, Libanonu, Jemenu, Australiji i N. Zelandu.

Radi se o kroničnoj i smrtonosnoj bolesti ovaca i koza. Najčešće obolijevaju ovce starosti 2,5 do 4,5 godina. One mlađe od godine dana rijetko obole. Ulazna vrata su probavni organi, oštećena koža i konjunktive. Bolest se može prenijeti i nestručno izvedenim kirurškim zahvatima. Inkubacija je duga i traje od 4 mjeseca do 2 godine ili više.

Rani znak bolesti je svrbež radi čega se životinja češe o tvrde predmete sve do ozljeda kože. Javlja se opći nemir, jaka razdražljivost, drhtanje, tresenje glavom, uplašen tupi pogled, udaranje u zidove ili ograde, potom nekoordiniranost pokreta te smrt. Potkraj bolesti dolazi do paralize ždrijela, afonije (gubitka glasa) i sljepoće. Bolest traje različito dugo, od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Uvijek završava letalno.

U koza bolest ima slične simptome kao i u ovaca. Apetit životinje nije poremećen. Bolest traje kod koza od 2 do 5 mjeseci.

U svakom slučaju dijagnoza se postavlja temeljem epizootioloških podataka i kliničke slike bolesti. Konačna potvrda bolesti postavlja se histološkim pregledom produžene moždine gdje se utvrđuju spongiozne (spužvaste) promjene u sivoj moždanoj supstanci.


2. Bolest kravljeg ludila (bovina spongiformna encefalopatija)

Inkubacija kod ove bolesti traje izrazito dugo. Obično od 2,5 do 8 godina. Početak bolesti je polagan uz izražene promjene ponašanja krave. Tijekom prehrane životinja bezrazložno prestaje jesti i zuri kao da netko dolazi. Obično zauzima položaj kao da želi udarati zadnjim nogama. Zanaša se u iskoraku, a pri mužnji je nemirna. U idućih 4 do 8 tjedana bolest uznapreduje. Životinja žestoko udara zadnjim nogama pri najmanjem dodiru ili pokušaju hvatanja. Pokazuje vrlo intenzivan nemir pri mužnji, trajno miče uškama i žestoko reagira na insekte na koži. Pokreti nogu nisu joj usklađeni s namjerama, glavu drži spuštenu a vrat ispruži prema naprijed i dolje.

Stanje se naglo pogoršava uz vidljiv gubitak težine. Neke krave gube 70 do 100 kg tjelesne težine. Leži na prsima i ne može ustati. Kasnije, sruše se postrance dok im je cijelo tijelo u tetaničkom grču. Usprkos bolesti apetit je sačuvan. Pad mliječnosti je različit s izraženim sve većim nemirom. Uznemire se na najmanje podražaje i djeluju vrlo preplašeno snažno udarajući nogama.

Za sigurnu dijagnozu bolesti presudne su patohistološke promjene u sivoj supstanci mozgovnog debla gdje su izražene degenerativne promjene. Na ovaj način dijagnoza se sa sigurnošću može utvrditi kod 99,6% slučajeva.

Bolest se u Engleskoj najčešće javlja kod frizijsko-holštajnskih goveda u dobi između 3 i 6 godina. U većini slučajeva obole 1-3 krave, a u većim stadima i do 15-tak.

Utvrđeno je da su sve životinje hranjene peletama za telad dok su još bile u toj dobi. Pelete su uz ostale sastojke sadržavale mesno i koštano brašno porijeklom od ovaca, često i od onih koje su bolovale od scraie, bolesti koja je u Engleskoj dosta proširena, pa je dovedena s njom u izravnu vezu. Zbog opasnosti od prijenosa uzročnika putem koštanog brašna njegova upotreba u prehrambeni životinja u Hrvatskoj je zabranjena od 2001. godine.

Zašto se bolest pojavila upravo sada iako je scrapie u Engleskoj poznata preko 200 godina? Tu je moguće više tumačenja. Prije svega došlo je do porasta broja ovaca te se one uzgajaju zajedno s govedima. Moguća je povećana sklonost goveda na scrapie ili je pak došlo do mutacije uzročnika na kojeg je govedo postalo prijemčivo. Za čovjeka bi bila sreća kad bi pripadao vrsti manje prijemčivoj za uzročnika ove bolesti. O ovome ćemo pouzdanije moći govoriti tek nakon 20-tak godina.

Što je s pojavom bolesti među ovcama i govedu srodnim životinjama u prirodi? Zasigurno nije isključena mogućnost njihovog obolijevanja. Tako je 1980. godine opisana kronična bolest kopitara koja je zahvaćala jelensku divljač, kao i scrapie slična bolest kod divokoze, muflona i afričkih antilopa. No, zašto se ipak bolest lude krave ne javlja među jelenima, srnama, muflonima i divokozama? Razlog je vjerojatno u načinu prehrane životinja u divljoj prirodi te u ekološkim uvjetima obitavanja domaćih i divljih životinja. Srećom do sada nije vršena prihrana divljači peletama priređenim od mesnog i koštanog brašna. U protivnom vjerojatno bi se bolest javila i među divljim srodnicima krave i ovce.


Bolesti čovjeka uzrokovane prionima

Bolesti uzrokovane prionima imaju neke zajedničlke osobitosti. Period inkubacije je izrazito dug, početak bolesti je podmukao i spor, bolest je kroničnog toka i redovito završava smrću oboljelog. Temeljni patološki supstrat bolesti uvijek je degenerativna promjena središnjeg živčanog sustava. Za sada su kod čovjeka sa sigurnošću utvrđene četiri bolesti.


Suzbijanje zaraze

Preventivne mjere su vrlo kompleksne i raznovrsne. Prije svega mora se prijaviti svaki slučaj bolesti pa i sumnja na nju. Temeljno je zabraniti hranjenje preživača proteinima podrijetlom od drugih preživača. Kako bi se spriječilo zaražavanje ljudi zabranjena je upotreba mlijeka bolesnih životinja, mozga, leđne moždine, slezene, timusa, tonzila i crijeva svih goveda koja se kolju u Velikoj Britaniji. Pri sumnji na ovu bolest zabranjuje se pomoć pri porođaju ili obavljanje carskog reza. Konfiskati pri klanju goveda mogu poslužiti samo kao dodatak hrani za svinje i perad. Navedene preventivne mjere provode se u Velikoj Britaniji (Engleska, Škotska Wales) od 1988. godine.

Općenito se može preporučiti da se u dvorištu i ostalim objektima u kojima je utvrđena bolest ili temeljita sumnja na nju provedu Mjere propisane od Uprave za veterinarstvo MPŠVG.

Napokon, može se ustvrditi da u Hrvatskoj ne postoji opasnost od širenja ove zaraze među životinjama, a niti sa životinja na ljude. Uspostavljeni sustav je toliko učinkovit da otkriva svaku zaraženu životinju, bez obzira na moguću odsutnost kliničkih znakova bolesti, a propisane mjere u slučaju otkrivanja zaražene životinje sprječavaju prijenos zaraze na ljude.