Časopis za ruralni razvoj i ekologiju - mrežno izdanje

AMBROZIJA – BILJKA KOJA UZROKUJE ALERGIJE

prof.dr.sc. Darko Ropac
Zadnjih desetak godina biljka ambrozija privlači veliku pozornost naše javnosti. Razlog tome je u činjenici što je njen pelud jak respiratorni alergen, te u mnogih ljudi u vrijeme cvatnje uzrokuje alergijske smetnje. Intenzitet smetnji je različit. Mogu se javljati kao bezazleno ili neugodno peckanje i svrbež očiju i ušiju, kao peludna hunjavica s obilnom sekrecijom iz nosa, do ozbiljnih smetnji disanja. Osobito su izloženi naši poljoprivrednici koji mogu svakodnevno doći u doticaj s peludi ove biljke, posebice ako ona raste na njihovim livadama i okućnicama.

Ambrozija može narasti više od jednog metra, kao zeleno razgranato stabalce, a stabljika je kod velikih primjeraka pri zemlji debela i do tri centimetra. Ovo nije autohtona biljka našeg podneblja. Unijeta je nehotično iz Sjeverne Amerike u Europu prije oko 130 godina ljudskim utjecajem, a u naše krajeve je stigla prije pola stoljeća. Stoga nije niti čudno da nema neko udomaćeno narodno ime. U literaturi se spominje ime limundžik (Domac, 1994). Poznatija je kao ambrozija a ime potječe od njenog latinskog naziva Ambrosia artemisifolia. Pripada među korovske biljke, bez uporabne vrijednosti. Spada u skupinu anemofilnih biljaka, koje se oprašuju pomoću vjetra a ne preko kukaca. U tome i leži razlog da je njena pelud čest uzrok dišnih alergija. U vrijeme oprašivanja jedna biljka može otpustiti više milijuna peludnih čestica koje vjetar raznosi i nekoliko desetaka kilometara daleko. Procjenjuje se da je količina od 30 čestica u jednom prostornom metru dovoljna da dovede do ozbiljne alergijske reakcije. Mjerenja količine peludnih čestica u nas pokazuju da se u vrijeme cvjetanja može utvrditi i do 500 čestica u jednom prostornom metru.
Kako bi se izbjegle alergijske reakcije nastale ambrozijom trebalo bi u vrijeme cvatnje izbjegavati područja u kojima raste ova biljka. No, to često nije moguće. Stoga se pristupa sustavnoj borbi protiv njenog rasta u blizini naseljenih mjesta i stalna briga da se ponovno ne nastani i raširi. Poteškoća je u tome što je sjeme ambrozije vrlo otporno te u tlu ostane viabilno i više desetaka godina. Stoga je potrebno sustavno mehaničko uklanjanje ove biljke više godina za redom u ranoj fazi rasta tj. prije nego li dođe do stvaranja sjemena. Stoga se biljke uklanjaju prije cvatnje, čime se izbjegava moguća alergizacija osoba koje rade na njenom uklanjanju. Najučinkovitije je čupanje cijele biljke s korijenom, što je jednostavno jer ima plitko korijenje. Ako se područje njenog rasta kosi to treba činiti nekoliko puta u sezoni jer se biljka brzo oporavlja i ponovno cvate. Nakon uklanjanja moguća je pojava novih biljaka jer sve sjeme ne niče istovremeno. Ovisno o klimatskim uvjetima ambrozija ne cvate svuda u isto vrijeme. U našim krajevima najčešće cvate između srpnja i rujna.
Osobe koje su angažirane na uklanjanju ambrozije moraju poznavati njen izgled. To je jednodomna biljka, što znači da ima na istoj biljci i muške i ženske cvjetove. Na vršnim dijelovima biljke nalaze se muški cvjetovi puni peludi a ispod njih u pazušcima listova nalaze se ženski cvjetovi. Njihovom oplodnjom kasnije nastaje sjeme.
U zadnjih nekoliko godina Zavodi za javno zdravstvo naših većih županija i grada Zagreba uključili su se aktivno u redovito mjerenje količine peludi u zraku, te izvješćivanje javnosti o alergijskoj opasnosti. To je odlična preventivna akcija kojom se upozorava ljude na potrebu izbjegavanja područja s povišenim koncentracijama peludi u zraku. Ako se alergija pojavi, posebice u svom težem obliku osobe sa smetnjama trebaju se javiti svome liječniku radi adekvatne terapije. Danas postoje lijekovi kojima se može prevenirati ili znatno ublažiti alergijska reakcija. Naravno, takve lijekove treba početi uzimati prije pojave peludi u zraku (prije cvatnje ambrozije) i piti ih sve dok cvatnja traje (dva do tri mjeseca). Za ovo je nužna konzultacija s liječnikom, kao i za suzbijanje već nastalih tegoba.